Što će biti s Pravilnikom o radnom vremenu?

Radne navike u Europi su različite - nebitno, radi li se o radnom vremenu ili o produktivnosti. U pojedinim zemljama, kao primjerice u Francuskoj, radi se 35 sati u tjednu, što predsjednik Sarkozy želi promijeniti. U drugim zemljama radnici ponegdje čak ostaju i 10 sati dulje na poslu od Francuza. Pravilnik iz 1993. godine sadrži različite odredbe o zaštiti posloprimaca, primjerice glede propisane duljine radnog mirovanja, ali i o granici navećeg broja - 48 radnih sati u tjednu.Posljednje se odredbe, međutim, mnoge zemlje ne pridržavaju u potpunosti. Velika Britanija ima zaseban Pravilnik, tzv. Opt-Out. EU-komisija već dvije godine pokušava poboljšati Pravilnik i učiniti ga obvezujućim za sve EU članice. No, do sada bezuspješno.

48 sati tjedno kao granica

U prvom planu se radi o broju 48 sati. To bi – prema želji EU Komisije- trebala biti granica tjednog radnog vremena u Uniji. Drugim riječima: Posloprimac, bilo da je zaposlan u Švedskoj, Poljskoj ili Španjolskoj,ukupno računajući kroz četiri mjeseca, prosječno ne smije imati više od 48 radnih sati na tjedan. Tako je propisivao Pravilnik od 1993. godine, o kojem će se ponovno raspravljati. Glasnogovornica EK Katharina von Schnurbein: «Radi se o minimalnim standardima.Imamo europsko tržište natjecanja. Proizvoditi se može gdje god se želi. Stoga je bitno da, barem što se tiče radnih uvjeta, definiramo zajedničke minimalne standarde u Europi. To vrijedi i za zdravlje, i za sigurnost na radnom mjestu. A radno vrijeme je njihov sastavni dio.»

No, ne pridržavaju se sve zemlje propisa o 48 sati. Velika Britanija, primjerice, je 1993. godine uspjela izboriti izuzeće iz ove odredbe, tzv. Opt-Out klauzulom. Stephen Hughes, europski izaslanik Laburističke stranke: «U Velikoj Britaniji mnogi posloprimci, kad potpisuju radni ugovor, moraju supotpisati i klauzulu kojom se odriču pozivanja na pravilo o 48 sati. Taj potpis se ne odnosi na cijeli Pravilnik o radnom vremenu, već samo na tu granicu od 48 sati.»

Strahovi britanske vlade

Britanska se vlada već godinama opire poništavanju svog stečenog izuzeća. Pribojava se prevelikog upliva u njenu fleksibilnu radnu politiku. Stephen Hughes:»Ovo je izuzeće glupo. Konačno, radi se o zdravlju ljudi.No,u Velikoj Britaniji se govori kako je ova sloboda zato potrebna da bi gotovo 7 % posloprimaca radilo više od 48 sati na tjedan. A to, onda, ide sve dalje. Današnji je radni prosjek 42 sata po tjednu.» Ostale su EU članice spremne prihvatiti novi Pravilnik, kojeg je Komisija još prije dvije godine predložila, onda kada se Velika Britanija također izjasni za njegovo pridržavanje. Jer, radi se o postavljanju jednakih tržišnih uvjeta u svim zemljama, obrazlažu oni. Stoga se diskusija i povlači već godinama. Pri čemu je jedno od ključnih pitanja: Što učiniti s dežurstvima, primjerice liječnika ili vatrogasaca?

Fabian Zuleeg, gospodarski znanstvenik u «Think Tank European Policy Center-u» u Bruxellesu:»Europski sud je donio odluku da se računaju radni sati dežurstva. Time ono potpada pod Pravilnik. Takvo pak tumačenje stvara probleme u zemljama, kao primjerice u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Računaju li se dežurstva, u tom se slučaju radno vrijeme u ovim zemljama daleko prekoračuje."

A što se dežurstvima?

Europska komisija želi da posloprimci, nakon 24 sata dežurstva, uzimaju 11 sati odmora. Za liječnike, to je praktično nemoguće primjenjivati. Stoga Pravilnik ostaje 'visiti u zraku', a EU-ovi ministri oko njega neće postići dogovor.Rasprava se, u međuvremenu, još više zakomplicirala. Fabian Zuleeg:«Pokušalo se Pravilnik proširiti, kako bi se u njega unijeli i propisi o radu posuđenih radnika te radnika na određeno radno vrijeme."

Britanci žele radnicima na određeno vrijeme omogućiti ista prava kao i regularnim posloprimcima, ako se ovi u probnom roku od 18 mjeseci pokažu prihvatljivim. No, kako smatra Stephen Hughes, barem u ovom pitanju, u Londonu ima pomaka. On računa s tim, da će pravilnik o radnom vremenu za radnike na određeno biti zaključen krajem veljače ili najkasnije u lipnju. Hoće li se do tada postići i jedinstvo o općem Pravilniku za radno vrijeme, u to europski izaslanik izražava sumnju.