Što je Hrvatima donijela 2013. godina?

Protekla godina mi je na profesionalnom planu bila jedna od ključnih. Promijenila sam tri posla i konačno dobila stalan posao. Odvažila sam se i počela objavljivati kratku prozu, a za dvije priče sam dobila prve nagrade koje me tjeraju da pišem i dalje. Kad splasnu svi zacrtani ciljevi, u novoj godini najjače želim da moji budu zdravi i da nam plaće ne prestanu stizati. Nije puno.

Prošlu godinu ću pamtiti po tome što sam napokon restaurirao svoga Golfa jedinicu napravljenog još 1980. u sarajevskom TAS-u. Motor je prošao generalku, stavio sam mu mjenjač s pet brzina iz Pola i sada leti. Opjeskario sam ga, ofarbao i k'o nov je. Montirao sam na njega i kuku, pa 2014. godine očekujem da ću napokon isprobati brako-prikolicu koju sam kupio ove godine i otići sa ženom na more.

Prošlu godinu obilježila mi je spoznaja da ću postati mama, a zadovoljna sam i ostvarenim ciljevima u prošloj godini. Kako radim u kazalištu, zadovoljna sam jer smo uspostavili suradnju s mladima, koji češće posjećuju kazalište. Od nove godine očekujem da ću se zajedno sa suprugom dobro snaći u roditeljskoj ulozi, očekujem više optimizma i osmijeha na licima ljudi i bolju perspektivu za mlade.

Prošla godina mi je bila dobra. Radio sam, malo sam putovao, bavio se hobijima. U idućoj godini želim honorarni ugovor zamijeniti stalnim poslom. Sve ostalo neka ostane ovako kako je. Nisam pretjerano zahtjevan.

Ovu godinu ću zapamtiti uglavnom po nekim privatnim stvarima. Razvoju mojeg djeteta koje svaki dan uči nove stvari i otkriva svijet oko sebe. 2013. je dobro završila jer sam nedavno dobila i posao nakon dugo vremena što sam bila nezaposlena, a to je danas ravno dobitku na lotu. Od 2014. ne očekujem baš puno, ali bila bih sretna da mi kći i svi moji ostanu zdravi i da zadržim ovaj posao.

2013. ću pamtiti prije svega po uspješno odrađenoj misiji u Afganistanu gdje sam kao pripadnik HV-a proveo devet mjeseci. Pamtiti ću je i po hrpi gluposti koje su se događale kod kuće. Nametanje tema koje nisu bitne, a zanemarivanje puno važnijih životnih pitanja. Od iduće godine očekujem, kao i svi – da će biti bolje. Jasna mi je situacija u kojoj se nalazimo, ali ja sam uvijek optimist.

Prošlu godinu pamtit ću po turističkoj sezoni koju je obilježio dolazak francuskih gostiju u Zadar. Nadam se da će sljedeća biti i bolja, da će biti dobrih koncerata, da će ljudi biti zadovoljni i da će posjećivati našu regiju. Godinu ću pamtiti i po referendumima, koji su ju obilježili. To je nešto novo za nas i to je dobro. Privatno 2013. neću posebno pamtiti, ali od sljedeće očekujem više.

Ono što je obilježilo godinu je ulazak Hrvatske u Europsku uniju, mi smo civilizirani, stari europski narod i red je da budemo dio Europe kojoj smo uvijek pripadali i za koju sam uvijek osjećao da pripadam, još od mladosti. Tome smo težili i to smo željeli. Od sljedeće godine očekujem da nam iz tog europskog konteksta dođe i nešto novca.

Godinu na izmaku pamtim po svom osobnom rastu i sazrijevanju, djelomično zbog privatnih, djelomično zbog profesionalnih događaja. Bila je to teška godina za Hrvatsku, ali ne gubimo nadu. U idućoj godini moramo raditi na sebi i pronaći sreću u malim stvarima jer od generalnog boljitka i očekivanja da drugi naprave nešto za nas na ovim prostorima nema baš ništa.

Ove godine sam napunila 70 godina, mislim da je to vrijedno pamćenja, obzirom da se nisam nadala da ću to doživjeti. Osim što smo ušli u EU i kasnije pokazali da nam sustav vrijednosti još nije zreo za to, bila je ovo jedna poprilično bezlična godina. Osobno ću upamtiti 2013. po tome što mi je unuk dovoljno narastao da ostavi pelene, a od iduće godine očekujem da ponovim uspjeh - i preživim ju.

Proteklu godinu ću zapamtiti po ulasku u razdoblje totalne netolerancije. Bila je to godina nerazumijevanja između ljudi i ostat će zapamćena po tome što smo vidjeli da čovjek ni najmanje ne zna razmišljati o drugom čovjeku. Nadam se da će ljudi početi uzimat u obzir jedni druge i početi razmišljati i izvan svojih „kutija“ u koje su se sakrili, ali bojim se da će 2014. godina biti još gora.

Prošlu godinu obilježilo mi je zdravlje, jer kada doživiš tragediju, baziraš se na zdravlju i dobrim prijateljima. Godinu mi je obilježila činjenica da oboje djece rade i skinut mi je veliki teret s leđa. Od sljedeće godine očekujem u svijetu, a i kod nas, i u susjednim zemljama malo više "papa Franja".

Prošlu godinu obilježio mi je humanitarni rad, npr. mi studenti smo organizirali koncert za pomoć beskućnicima, malo smo pomogli da se popravi kvaliteta njihovog života. Od sljedeće godine očekujem da će biti uspješnija nego ova i da će se možda više posvetiti obrazovanju i da će se dati više značenja našoj struci i tome što mi radimo nego sada, kada smo nekako u drugom planu.

Ovu ću godinu pamtiti po prvostupničkoj promociji; po ponosu koji je zavladao među nama kolegama na fakultetu, ali i zadovoljstvu roditelja koji su vidjeli gdje su uložili svoj novac, trud i živce kroz protekle tri godine. Od 2014. očekujem još više. Uvijek može biti bolje. Sve ciljeve koje nisam ostvario u ovoj godini, želim ostvariti u sljedećoj.

U 2013. sam diplomirala i odmah se zaposlila. To je stvarno rijetkost. Razveselilo me je i to što uspijevam održavati kontakt s kolegicama sa fakulteta. Bila sam tri prekrasna tjedna u Njemačkoj. Lijepo je kad ste okruženi ljudima koji ne pričaju samo o depresiji i krizi. U idućoj godini očekujem da će se stvari promijeniti i da će ljudi biti sretniji, a onda ću i ja biti sretnija.