Što je odgovor Irana?

Jučer je u Teheranu uručen diplomatima zemalja stalnih članica Vijeća Sigurnosti i Njemačke - naravno sa izuzetkom SAD u čije je ime tekst preuzeo veleposlanik Švicarske - odgovor Irana na ponudu kojom bi se spriječila izgradnja pogona za obogaćivanje urana u toj zemlji. Ali, za razliku od života na moru gdje postoji pravilo "nikakva vijest je dobra vijest", takva tajnovitost prije ukazuje kako Teheran ni dalje nije spreman prekinuti svoj atomski program - ili barem ne onako kako si je to svjetska zajednica to zamislila.

Tome u prilog govori i opseg i riječnik odgovora: francuski ministar vanjskih poslova Phillipe Douste-Blazy je izjavio kako je odgovor "veoma dugačak i veoma složen", toliko dugačak i složen da će stranim diplomatima trebati barem nekoliko dana da bi shvatili, što Teheran zapravo hoće ili neće. Zamjenik direkotra iranske organizacije za atomsku energiju, Mohammed Said objašnjava kako je iranski odgovor opsežan i kako on može otvoriti vrata za nastavak pregovora o konačnom sporazumu. Sa druge strane, odgovor na rezoluciju 1696 Vijeća Sigurnosti i koju je Iran trebao dati do kraja mjeseca, bi zapravo stao na kutiju od šibica: po njoj se traži od Irana da smjesta obustavi svoj program obogaćivanja urana i dovoljan odgovor bi bio običan "da" ili - čega se zapravo mnogi pribojavaju i ne samo u Iranu - "ne".

Jednostavan odgovor nemoguć a da netko "ne izgubi obraz"

Jer sukob oko atomskog programa Irana je već odavno ispao iz bilo kakvih okvira racionalnog argumentiranja: Iran smatra atomski program njegovim suverenim pravom da se već unaprijed pobrine za energetsku neovisnost i nakon što presahnu njegove goleme zalihe nafte. Sjedinjene Američke Države i prije svega Izrael tek pretpostavljaju - do sada nisu objavljeni nikakvi stvarni dokazi osim optužbi pojedinih iranskih disidenata - kako je taj atomski program tek maska iza koje se krije namjera Irana stvoriti vlastito atomsko oružje. Iran pak uporno niječe da ikad namjerava stvoriti atomsku bombu pa makar Izrael bio jedina zemlja Bliskog Istoka koja ima takvo oružje iako Izrael nikada nije potpisao dokument o neširenju atomskog oružja. Ali opet, Teheran u svojom povrijeđenom nacionalnom ponosu ustraje i na pogonu za obogaćivanje urana i takvoj atomskoj tehnologiji koji bi - pa makar za koju deceniju - doista stvorilo pretpostavku stvaranja i atomskog oružja.

Test Iranu je sada i test za UN

Zajednička ponuda Europske trojke - Francuske, Njemačke i Velike Britanije iza koje je stalo i Vijeće Sigurnost Ujedinjenih Naroda, utoliko je test. Javier Solana, posebni povjerenik Europske Unije: "Pripremili smo ozbiljan paket koji će se teško moći odbiti ako se doista radi samo o energiji."

Sa druge strane, to više nije samo ispit Iranu i njegovim dobrim namjerama, nego i ispit vjerodostojnosti Ujedinjenih Naroda. Američki predsjednik Bush: "Ako UN žele biti učinkovite, onda mora imati i posljedice ako se Vijeće Sigurnosti vuče za nos."

Koje bi to posljedice bile, o tome se niti nekoliko dana prije isteka roka - 31. kolovoza - nerado glasno niti ne govori. Umjesto toga, ovaj odgovor - pa ma koliko "dugačak i složen" bio - za glasnogovornika ruskog ministarstva vanjskih poslova Kamynina je "važan kako bi se razumjele nijanse i odredili konstruktivni elementi - ako ih ima." Kina također od Irana traži "konstruktivno" držanje jer bi već i gospodarske sankcije protiv Teherana bile mač koji ne bi pogodio samo Iran.

Irance ne treba učiti igrati šah

Na taj način je Teheran veoma dugo uspjevao cijepati međunarodnu zajednicu i spriječiti je u nekakvoj zajedničkoj odluci ali otovoreno "ne" bi možda tome doista učinilo kraj. Doduše, Michael O'Hanlon sa američkog istraživačkog instituta Brookings, je uvjeren kako su vlastodršci zemlje iz koje je potekao šah, veoma svjesni koji su potezi protivnicima na raspolaganju pa čak i ako je na kocki rat: "Iran je radikalna država sa veoma učinkovitom državnom strukturom i ciljevima koji slijedi. To je opasna država. Ali možemo se samo nadati kako neće staviti na kocku vlastitu egzistenciju izazivajući rat koji će dovesti do svrgavanja ovog režima. Sa druge strane je Teheran trenutno u prilično snažnoj poziciji: Sjedinjenim Državama su vezane ruke u Iraku i nitko drugi ne želi riskirati rat sa Iranom. Neka okupacijska vojska bi veoma teško mogla nadzirati tako veliku zemlju. Ako se sve zbroji, Iran se trenutno može osjećati prilično sigurno."