Što je Uzelac savjetovao Guardioli?
6. kolovoza 2013
DW: Gospodine Uzelac, čestitamo na odličnom nastupu Vaše momčadi u Njemačkom kupu protiv minhenskog Bayerna. Kako je bilo igrati protiv trenutno najbolje momčadi u Europi?
Predrag Uzelac (naslovna fotografija: lijevo, s Pepom Guardiolom): To je bilo fantastično za nas. Prvi put uopće je moja ekipa odigrala jednu utakmicu pred 17.000 ljudi.
Prijenos na televiziji je pratilo preko pet milijuna gledatelja u Njemačkoj. I vidjeli su jednu požrtvovnu, tehnički vrlo solidnu momčad Rehdena, kluba iz četvrte lige. Odajte nam Vaš tajni recept: kako ste motivirali Vaše igrače?
Pa nije ih bilo teško motivirati. Ne treba posebna motivacija kad se igra protiv Bayerna. Prvo smo poluvrijeme stvarno dobro odigrali, malo me ipak smeta da smo primili ta dva prva gola iz situacija u kojima nismo bili dovoljno koncentrirani.
Poraz od Bayerna se mogao očekivati. Obzirom na dobru igru Vaše ekipe, posebice u prvom dijelu, je li vam ipak žao da prvacima Europe niste „zabili“ barem jedan gol? Vaš igrač Arend u jednom je trenutku sam bio pred golmanom Bayerna…
On valjda i nije vidio koliko je sam bio pred Neuerom. Možda se i malo uplašio te šanse. Stvarno šteta što nismo postigli gol.
Bojite li se da će Vam nakon dobre igre protiv Bayerna konkurenti iz viših liga preoteti igrače?
Mislim da neće. Ali od toga mi imamo i drugih većih problema…
Momčad sad treba motivirati za svakodnevicu. Nakon nastupa pred TV-kamerama i višemilijunskim gledateljstvom, idući vikend nastupate opet u 4. ligi. Protiv Bayerna niste trebali motivirati ekipu, a kako ćete igrače motivirati za iduću ligašku utakmicu?
Da, to je jedan veliki problem. Toga sam se bojao i prije utakmice protiv Bayerna. Tijekom naših priprema samo se pričalo o Bayernu. A nitko nije pričao o Regionalnoj ligi. Osjećam da bi to mogao biti veliki problem.
Nakon sinoćnje utakmice ste razmijenili nekoliko srdačnih rečenica s Pepom Guardiolom, trenerom Bayerna. Što ste mu rekli?
Poželio sam mu puno sreće i rekao kako će mu trebati dosta vremena u Bayernu. Osjetio sam da je i on sam nervozan. Vrlo je jednostavan čovjek. Mislim da u Bayernu nemaju toliko strpljenja, to je veliki problem. Puno se očekuje nakon protekle, uspješne sezone.
A što je Pep rekao Vama?
I on mi je poželio puno sreće i uspjeha. I čestitao, rekao je da smo dobro obavili posao.
Čestitao Vam je i Mario Mandžukić, on Vam je poklonio i svoj dres. Vidjeli smo da ste osvojili i još jedan trofej – i Robben Vam je poklonio svoj dres.
To je za mog sina. Franko ima 18 godina i igra nogomet. O Mandžukiću ne treba pričati, a o Robbenu i Franko i ja imamo posebno mišljenje. Franko je bio presretan, kad sam noćas došao kući, odmah je htio obući Mandžin dres, onako mokar, preznojen…
Hrvatska nogometna javnost Vas relativno slabo poznaje. Vi ste rođeni u Zagrebu, kako ste završili u Njemačkoj i njemačkom nogometu?
Došao sam prije 20 godina, gotovo slučajno. Tada sam kao igrač prešao u treću njemačku ligu, u Gütersloh. Prije toga sam u Hrvatskoj igrao u Zaprešiću, u Sesvetama i Samoboru. Nakon Gütersloha sam prešao u Ahlen i igračku sam karijeru završio u Cloppenburgu, gdje živim i danas.
Kako Vam se sviđa život u Njemačkoj?
Nije loše! Sviđa mi se. Tu živim s obitelji, sin igra nogomet u ligaškom konkurentu Oldenburgu. Kad god mogu skoknemo do Hrvatske često smo u Zagrebu, preko ljeta na moru…
Gdje ste bili ovaj put na ljetovanju?
U Šibeniku i na Hvaru. Prvi sam put bio u Hvaru. Stvarno prekrasno, fantastično. Baš sam u Hvaru sreo Zdravka Mamića…
Pratite li hrvatski nogomet? Hoće li izbornik odvesti „Vatrene“ u Brazil na Svjetsko prvenstvo?
Pratim, naravno. Svakodnevno čitam novine, gledam utakmice na televiziji. Mislim da će se Hrvatska plasirati na Svjetsko prvenstvo. Uvijek ima utakmica kao što je bila ona protiv Škotske. Hrvatska ima potencijala, samo još ponekad nedostaje malo mira oko reprezentacije. Mi smo poznati po tome da vrlo brzo paničarimo, treba nam i malo više strpljenja. Moj omiljeni igrač je Joe Šimunić, ja mu se divim!
Vi ste rođeni u Zagrebu, jeste li fan Dinama?
Pa ne baš… ovdje imam nekoliko prijatelja koji navijaju za Hajduk pa se nekad malo šalimo na temu rivaliteta ta dva kluba. Bez obzira na sve, mislim da se u Dinamu rade dobre stvari. Naravno da se uvijek može naći i puno negativnog u tome. Posebno mi se sviđa rad s mladim igračima. Smeta me da toga nema u Hajduku, dobro bi bilo da ima više jakih klubova u HNL-u.
S Predragom Uzelcem razgovarao je Srećko Matić.