Što može potaknuti konjunkturu?
12. siječnja 2009
Čini se da se programi za poticanje konjunkture posvuda u svijetu smatraju čudotvornim lijekom. Kina će investirati 534 milijarde eura, budući američki predsjednik Barack Obama želi paket od 575 milijarda eura. Ali, načelo po kojem puno novca puno pomaže vrijedi samo do određene granice. Bitna je dobra mješavina mjera, smatra Michael Bräuninger iz hamburškog Instituta za svjetsko gospodarstvo: „Radi se s jedne strane o državnim izdacima, država može primjerice poduprijeti građevinarstvo, osim toga ima smisla ojačati kupovnu moć. To se čini najbolje ako se rastereti kućanstva i poveća prihode koji su im na raspolaganju.“
Kako utrošiti novac?
Japan se odlučio staviti težište na ovo posljednje. Njegov program za poticanje konjunkture ima obujam od 95 milijarda eura. SAD namjerava osobito rasteretiti poduzeća i srednji sloj, Kina želi novac utrošiti u infrastrukturu i socijalne programe. Ali, bez obzira na što se koja država odlučila, važno je doziranje, kaže Bräuninger: „Mora se paziti da se ne investira previše kroz mjere za infrastrukturu kako ne bi došlo do pregrijavanja u građevinarstvu. S druge strane, ako su porezni programi premaleni, neće imati učinka, zato se mora dobro odmjeriti.“
Programi bi trebali što je brže moguće pokazati učinak. Ali, porezna rasterećenja su povezana s dugotrajnim procesom promjene zakona. Načelno je konjunkturne programe teško usporediti. Ako je jedan uspješan u jednoj zemlji, ne mora značiti da ga se može prenijeti i na neku drugu zemlju.
Važna je i psihologija
Njemačka je imala i dobrih i loših iskustava s konjunkturnim programima. U gospodarskoj krizi 60-ih godina prošlog stoljeća je funkcionirao, 70-ih godina nije. Tada je uzrok bila naftna kriza, problem je, dakle, bio u ponudi.
Ali, politika nije dovoljna. I psihologija igra važnu ulogu, kaže Bräuninger: „Državna potražnja nije dovoljna, mora ponovno nastati i povjerenje u budućnost, kako kod poduzeća tkao i kod kućanstava. Utoliko je sve to i psihološki efekt. Tu se mora paziti da se državnim mjerama više ne razori povjerenje, nego što bi ga se izgradilo.“