Što u Njemačkoj valja?

Doista, redaju se izvještaji raznih instituta o tome kako će konačno biti bolje ali svi brzo padaju u sjenku - možemo reći tipične Njemačke malodušnosti: stopa nezaposlenosti i dalje raste, čak 90% upitanih ne vjeruje kako će reforma sustava pomoći za nezaposlene barem smanjiti vojsku onih koji uzalud traže posao. Njemačka postaje sve starija, siromašnija a njemački koncerni sve radije sele svoje pogone u inozemstvo. I onda ni manje ni više nego američki magazin "Time" od ovog tjedna donosi na naslovnoj stranici sliku pustinje u kojoj je samo jedan cvijet u punom cvatu - i koji nosi boje njemačke trobojnice.

"Što u Njemačkoj valja?" - igra je riječima uredništva ovog američkog magazina sa kojima je naslovljen glavni članak lista "Time". Opširno izvještava o svim poteškoćama - i o 4% BNP-a koje guta obnova istočne Njemačke koja je progutala bilijun i 200 milijardi eura - i koja je još uvijek prije žalostan primjer neuspješne transformacije socijalističkog u kapitalistički sustav nego primjer koji treba slijediti i u transformaciji sada već čitave Europske Unije i njenom odnosu prema novim članicama. Jer, "Time" također ukazuje kako to znači bilijun i 200 milijardi manje novca za prometnice, škole i infrastrukturu na samom zapadu - ali umjesto kuknjave tako drage njemačkom tisku i njemačkim građanima, američki list donosi sasvim suprotan zaključak: Njemačka se vraća i to na velika vrata i za svjedoka uzima netom objavljeni izvještaj savjetničke tvrtke "Ernst & Young" koja je analizirala mišljenje 513 direktora čitavog niza koncerna. Po njima, Njemačka se popela na treće mjesto kao zemlja u kojoj se isplati uložiti novac, odmah nakon Kine i Sjedinjenih Država.

Dakako, svi bi i u ovoj zemlji rado konačno vidjeli svjetlo na kraju tunela ali tek se sa jednim uhom sluša čak i ono što je ovaj tjedan rekao predsjednik Udruženja njemačke industrije, Michael Rogowski. Podaci koje on iznosi su upravo fantastični: ionako gigantski izvoz Njemačke - jer ova je zemlja drugi izvoznik na planeti - samo ove godine raste vrtoglavom brzinom od 8 do 10%. Strojogradnja je i dalje glavni sektor čiji su proizvodi traženi u čitavom svijetu - bez obzira na cijenu i bez obzira na visoku vrijednost eura: "Imamo doista snažnu izvoznu konjukturu, bolju nego što smo očekivali. Ali sa druge strane imamo slabu domaću konjukturu i veoma slab sektor građevine. Ali ipak ću reći: trend u njemačkom gospodarstvu jasno pokazuje rast."

Slovima i brojkama - to je doista tako: do svibnja je njemačka proizvodnja rasla 2,2% a za čitavu godinu bi mogao iznositi i 2,5%. Prema tome, BNP koji se proteklih kvartala vrtio oko nule bi mogao potegnuti nešto manje od jednog i pol postotka. No predsjednik Udruženja njemačke industrije nebi bio to što jest da nije iskoristio priliku da opomene: "Trebamo duže radno vrijeme. Ne samo fleksibilno, nego duže redovito radno vrijeme. U metalskoj industriji je sada 35 sati tjedno i to je fiksna cijena troška. Kada bi radno vrijeme bilo 40 umjesto 35 sati, onda bi to bilo smanjenje od 15% radnih troškova."

No to je druga priča - o kojoj smo vas opširno izvjestili protekli tjedan a upravo za danas u 11 sati je bila najavljena konferencija za novinare uprave i radničkog vijeća Daimler-Chryslera gdje se, nakon štrajka koji je na noge digao na desetke tisuća radnika, raspravlja o radnom vremenu. No iako se stekao dojam kako nikome, ni Mercedesu ni radnicima, nije stalo do sukoba i da će se postići dogovor - konferencija je otkazana i pregovori se nastavljaju. Jer radnici ne vide razlog zašto bi samo oni pružali ustupke - duže radili za iste novce, a da se i dalje moraju bojati za radna mjesta, ako ne odmah a ono za godinu ili dvije.

Jer direktor BDI-a Rogowski zna i krivca za lošu konjukturu u zemlji: slaba potrošnja. Kvota štednje je viša nego što je bila u posljednjih osam godina - 10,8% - ali doista je možda potrebna pamet jednog direktora Udruženja industrije da bi se shvatilo što misli kada kaže kako je potrebno još više ublažiti propise zaštite od otkaza i u istom dahu optuži stanovništvo da previše stavlja na stranu za "crne dane". Jer nije samo stvar u otkazima - zdravstvena zaštita postaje sve mršavija a i mirovine će biti tko zna kakve.

No sada smo i mi počeli sa mračnom budućnosti: "zukunftsangst", o tome piše i spomenuti članak u listu "Time", ali opet - umjesto da piše kako je čaša napola prazna kao što eto i mi nehotice činimo - ukazuje kako se stvari mijenjaju i to nabolje. Spominje poimence i projekt rasadnika bio-tehnologije u Halleu na Istoku Njemačke koji je trenutno tek pojam sa svojom stopom nezaposlenosti od 20% ali i podsjeća na "Porsche" koji je sakupio dovoljnu hrabrost da kao proizvođač sportskih automobila na tržište pošalje - obiteljski terenac "Cayene". Danas je pak svaki drugi prodani "Porsche" - terensko vozilo, proizvodnja neprestance raste pa tako i dividende. Citira i jednog vlasnika iz sektora koji je u čitavoj Europi već proglašen mrtvim - tekstilne industrije i to ne manje nego proizvođača pamučnih majica "Trigema". On zapošljava 1200 radnika u Njemačkoj - i ne pomišlja prebaciti proizvodnju u inozemstvo. Jer Wolfgang Grupp kaže "trebam radnike koji su fleksibilni, dobro uvježbani i koji razmišljaju dok rade" - i njih ima upravo ovdje. Na taj način mu treba samo 48 sati od primitka narudžbe da kamion sa robom stigne naručitelju sa točno onom robom kakvu je tražio - a to ne može postići pa makar kakvom proizvodnjom u Kini.

Uopće, nije točno da i njemački radnici i njemački vlasnici tvrtki ne znaju što imaju u rukama: ali "strah od budućnosti" se teško gasi samo lijepim riječima. Tim više što u nekim sektorima niti najljepši niti najoptimističniji članak objavljen tko zna gdje neće promijeniti najdublju moguću depresiju koja zavlada u svakom društvu kada se samo povede riječ o tome. Na sreću, sada ne govorimo o gospodarstvu - nego o nacionalnoj nogometnoj momčadi.