Živahno dijete ili dijete s ADHD-om?

“Bila sam nedavno na razgovoru s učiteljicom i rekla mi je da mi je dijete jako odsutno za vrijeme nastave i nije koncentrirano, pa mi je preporučila da odem kod psihologa i provjerim da li mi dijete nema ADS ili da nije hiperaktivno.“ - priča Ružica iz Leverkusena, majka osmogodišnjeg djeteta. Zbog upadljivog ponašanja, učiteljica pretpostavlja da je riječ o sindromu ADD (njem. ADS), od kojeg pati 5% djece u Njemačkoj. Što se zapravo krije iza ovog pojma objašnjava dječji psiholog Bernd Kleinken iz Koelna: “ADS (hrv.ADD) je poremećaj pozornosti, a ADHS (hrv.ADHD) je poremećaj pozornosti uz hiperaktivnost. To su nemirna djeca koja u razredu upadaju u oči zbog svog ponašanja, puno jure okolo, teško se koncentriraju, djelomice reagiraju i agresivno, koja se često svade i s kojima učitelji ne izlaze lako na kraj.”

Zabrinutost nije bez razloga

Ono što se nekad zvalo „nemirno dijete“, danas se svrstava u mnoge stručne termine, koji se roditeljima u školi nerijetko nameću kao mogući psihički poremećaji kod djeteta. 39 godišnja Ružica je zabrinuta: „Pa u stvari, jako smo zabrinuti, cijela obitelj. Žao nam je na prvom mjestu djeteta, da li će uopće uspjeti opstati u svom krugu djece, snaći se, da li će biti prihvaćeno u dječjem društvu.“ Zabrinutost nije bez razloga. Čim se u školi sazna da neko dijete pati od ADD-a ili ADHD-a, ostala djeca ga uglavnom počinju izbjegavati, ne igraju se s njim, ne pozivaju ga na rođendane... Dijagnoza često pogoršava ionako otežano sklapanje socijalnih kontakata. Uz to, za većinu liječnika, ADD ili ADHD znači uputnicu za terapiju i recept za psihofarmak ritalin. Psiholog Bernd Kleinken pojašnjava: Većinom je riječ o kombinaciji terapije ponašanja, ali i terapije lijekovima, koja kod roditelja nije rado prihvaćena, jer djetetu ne žele davati tablete. No, ako je terapija vremenski ograničena, recimo na dvije godine, onda to u nekim slučajevima ima smisla.

Ritalin sličan kokainu

Pri tome ritalin ne liječi sindrom, već samo potiskuje ADD/ADHD simptome. Osim toga, ne postoje studije koje govore o dugoročnim posljedicama uzimanja tog psihofarmaka. Ono što je poznato: ritalin ima kemijski sastav sličan kokainu, te mnogi stručnjaci pretpostavljaju da i taj lijek može dovesti do iste ovisnosti. Djelotvornost mu je u svakom slučaju dokazana: dijete koje je „pod ritalinom“ bolje se koncentrira, manje ometa na nastavi i mirnije je. Zvuči kao san nekih nastavnika. Psiholog Bernd Kleinken dodaje: Mogu zamisliti da bi za neke učitelje bilo poželjno da se djeca pomoću takvih lijekova smire. To je sasvim jasno. Učitelji si u nižim razredima osnovne škole ne mogu dozvoliti previše nemirne djece. Kada se takva djeca nakon medicinske dijagnoze stave na ritalin i zaista postaju mirnija, mogu raditi s većom koncentracijom, manje smetati druge oko sebe, naravno da to ima smisla, pa su tako i fantazije učitelja da se sve one koji ometaju, takvim lijekovima „smiri“, ljudski razumljive, ali bi za sve one koji smetaju, naravno, ta metoda bila neumjesna.“

Djeca su ponekad jednostavno – djeca!

I tako se nemirnim učenicima često preporučuje odlazak psihologu, pa možda čak i u nadi da se - ukoliko se ustanovi ADD - drugi brinu o njegovom odgoju. No, na sreću, ni svaki posjet psihologu ne mora odmah značiti terapiju. Pa tako ni za dijete zabrinute Ružice. Nakon četverosatnog testiranja i tjelesnog pregleda, liječnik je majku obradovao za nju pozitivnim rezultatima: „I na kraju mi je doktor rekao da je s djetetom sve u redu i da ne mora pohađati nikakvu terapiju i još mi na kraju kaže: „Gospođo, imate divno i veselo dijete i uživajte u njemu!“

Autorica: Volžana Anders

Odg. ur.: Nenad Kreizer