Opasan rudnik

Na prvi pogled ništa ne upućuje na katastrofu: bazen u kojem se brčkaju djeca, trešnja, crvene rajčice, krumpir i kopar. U vrtu Irine i Andreja Korova je pomalo idilično. Ovaj 40-godišnji par već 13 godina živi ovdje. No tragovi koji naslućuju najgore vidljivi su tek kada se uđe u kuću: napukli zidovi, vrata koja se ne mogu zatvoriti. „Kuća se raspada i mi tu ne možemo ništa“, kaže rezignirano Andrej.

Susjedi su odavno otišli

Ova kuća na rubu grada Berezniki je zapravo bio Irinin i Andrejev životni san. Sada je ta kuća postala noćna mora. „Tamo dalje je opasno područje, tamo je zabranjen pristup“, pokazuje Andrej na svega nekoliko metara udaljen posjed i napuštenu kuću. „Susjedi su iselili, od države su dobili odštetu jer se njihova kuća nalazi na opasnom području“, objašnjava Andrej. Njihova kuća svega nekoliko metara dalje je, kako tvrde vlasti, na sigurnom. Pritom se ne može sakriti da se kuća obitelji Korov nalazi u dijelu Bereznikija koji polako ali sigurno propada. U zemlji se otvaraju ogromni krateri od šest do šezdeset metara promjera. Rupe svako malo gutaju drveće, jednom je u dubini nestala čitava jedna upravna zgrada. Kuća obitelji Korov stoji na rudniku koji je osam puta veći od grada.

Prerevni sovjetski rudari

Uz specijalne dozvole se spuštamo u rudnik koji u međuvremenu pripada tvrtki Urkali, jednom od najvećeg proizvođača kalijevih soli na svijetu. Prolazimo kroz kilometarske tunele prepune strojeva za vađenje soli. Desetljećima su ovdje sovjetski rudari vadili vrijedni mineral potreban u proizvodnji umjetnih gnojiva. No udarnici su bili prerevni i kopali su prebrzo, bez sanacije tunela. U jednom trenutku je prodrla voda i nagrizla noseće stijene. 84 milijuna kubičnih metara bi se u svakom trenutku moglo urušiti. Na površini je urušavanje već počelo. Tvrtka Urkali tvrdi da su stanovnici na sigurnom. Kažu da su tuneli osigurani potpornim sustavima. „Sve je sigurno. Radimo po međunarodnim standardima“, umiruje inženjer Aleksandar Kladov.

Vjerni gradu svemu usprkos

Gore na površini obitelj Korov ne vjeruje ovim standardima. „Nekad smo mogli vidjeti samo vrh crkvenog tornja, sada vidimo cijeli toranj. Zgrada koja nam je smetala pogledu propala je u zemlju. Jednostavno nestala“, govori Andrej. U blizini je i škola, u međuvremenu napuštena i okružena limenom ogradom. Ispred nje nekoliko kratera u zemlji. Pristup zabranjen. Malo dalje u središtu grada krater iznad glavnog okna. Odavde je evakuirano preko 2.000 stanovnika. Zatvoren je i željeznički kolodvor. Pojavio se metan. Sada je ovdje jezero.

U međuvremenu se ove opasne zone prate kamerama, svaka promjena se bilježi. Izvan opasne zone život buja. Veliki središnji trg, ukrašen cvijećem i fontanama. Gradi se i nova crkva. Mnogi građani su dobili odštete za svoje kuće. Obitelj Korov nije među tim sretnicima. „Grad čeka toliko dugo dok se neka od kuća u opasnoj zoni ne uruši. Možda će tada reagirati“, ogorčen je Andrej. Vlasti su njihovu kuću proglasile „djelomično pogodnom za stanovanje“. Odšteta kod takve kategorizacije je jednostavno premala. Obitelj Korov se već priprema na najgore. Vrijedne stvari iz kuće su već pohranili kod prijatelja. Ostaje nada da će se ipak nekako nagoditi s vlastima i da će se moći preseliti u neki drugi dio Bereznikija kojem žele, usprkos svemu, ostati vjerni.