Život na spomeniku

Na pločniku od granitnih blokova nekoliko golubova je u potrazi za hranom. U ove prijepodnevne sate ih u tomu nitko ne ometa jer je na srednjovjekovnom mostu preko rijeke Gere u središtu istočnonjemačkoga grada Erfurta u ovo doba dana mirno. Na mostu je promet ograničen, tako da ni automobili ne remete mir. Jedini zvukovi koji remete prijepodnevnu tišinu na Krämerbrücke (Most trgovaca) su zvukovi iz radionica s lijeve i desne strane mosta. Radi se naime o jedinom mostu sjeverno od Alpa na kojem su podignute zgrade za stanovanje. I u kojima se do dan danas živi. No život se ovdje ipak malo razlikuje od života u ostatku grada.

Srednjovjekovni šarm

Šećući ulicom po sredini mosta prolaznik zapravo ima osjećaj da se nalazi u jednoj od brojnih sličnih ulica u srednjovjekovnoj gradskoj jezgri Erfurta. Lijevo i desno se nižu zanatske radionice i prodavaonice po kojima je most i dobio ime odmah nakon njegove izgradnje 1325. na mjestu gdje je nekada stajao drveni most. Novi kameni most preko rijeke Gere u svojim zgradama je od samog početka udomljavao trgovce i zanatlije, koji su prolaznicima na ovom strateški povoljnom mjestu (da bi se ušlo ili izišlo iz srednjovjekovnog Erfuta, most se nije moglo zaobići) nudili svoje proizvode: od medovine, preko željezarije pa sve do odjeće. Danas trgovci i zanatlije nude robu prilagođenu današnjim prolaznicima. A to su uglavnom turisti.

Tako i Martin Gobsch koji u jednoj maloj radionici na sredini mosta radi lutke. Njegova radionica je uvijek otvorena i svatko tko to poželi može zaviriti i otkriti tajne lutkarskog zanata. No lutkar Martin je prvo grad Erfurt trebao uvjeriti da njegov koncept odgovara srednjovjekovnoj turističkoj atrakciji. Nakon pada Berlinskog zida i ujedinjenja dviju njemačkih država, u Erfurt je stigao i kapitalizam a s njim i pitanja: kako turističku atrakciju Krämerbrücke učiniti još atraktivnijom. Ponuda za otvaranje lokala na privlačnoj lokaciji nije manjkalo: McDonalds, razni lanci drogerija, pa čak i lanac trgovina sa seks-potrepštinama. Poduzeće "Beate Uhse" je bilo među onima koja su htjela zaraditi na "Mostu trgovaca". No, kako s olakšanjem pripovijeda Sabine Hahnel, povjesničarka i vodič po gradu, grad ipak nije popustio pod pritiscima velikih lanaca nego je osnovao zakladu koja se trebala pobrinuti za to da sadržaji na Krämerbrücke ostanu u skladu s njegovim povijesnim značenjem.

Na putu za Rusiju

Most je u svojoj povijesti udomio mnoge trgovce. Naime Krämerbrücke je bio dio povijesne ceste Via Regia koja je u srednjem vijeku povezivala Porajnje sa Šlezijom i dalje s carskom Rusijom. Na mjestu gdje se danas nalazi Erfurt rijeka Gera je bila dovoljno plitka da su je na tom mjestu mogla prijeći kola. Bogati trgovci nisu htjeli močiti noge nego su rijeku prelazili preko drvenog pješačkog mosta koji je tu bio sagrađen. Bogata klijentela ubrzo je privukla i trgovce koji su tu ubrzo počeli prodavati i luksuzniju robu poput, skupocjenih tkanina i začina. Vremenom su iznad trgovina izrasli i stanovi za trgovce i zanatlije.

I danas su stanovi na "Mostu trgovaca" popularni među onima koji ne traže pretjerani komfor nego posebni ugođaj. Ovdje svako svakog poznaje, atmosfera je intimna. "No ipak je bolje ako imate ugrađene prozore s dvostrukom zvučnom izolacijom", kaže jedna žiteljica Mosta. Zbog turista Krämerbrücke, i to ne samo ljeti, može biti poprilično bučan i to do kasno u noć.

Ono što ovu povijesnu cjelinu čini jedinstvenom je to što ovdje stanovnici zaista žive i to cijelu godinu. Mnogi na samom mostu posjeduju i trgovinu, radionicu ili restoran. Povijesne fasade, uglavnom u tehnici kanatne gradnje (Fachwerk), ovdje nisu puka kulisa nego autentični životni prostor koji svaki dan privlači mnoštvo turista ali i domaćeg stanovništva. Ponekad je atmosfera na mostu kao u srednjem vijeku: djeca buče, trgovci se nadvikuju a pred malim kazalištem se okupljaju prvi gosti. I lutkar Martin Gobsch svojom radionicom pridonosi atmosferi. Jedino što mu još nedostaje je stan na samom mostu. Ali, kako kaže, na listi čekanja je prilično visoko tako da ubuduće ni preko noći neće biti prisiljen napuštati ovaj svijet u malom na rijeci Geri.

Autor: Andreas Kirchhoff/Nenad Kreizer

Odg. urednik: Anto Janković