"Život u Hrvatskoj je težak, ali i lijep"

Iako navodi kako u Hrvatskoj živi od početka 90-ih godina, Karl Schmidt zapravo je u toj zemlji i rođen. Točnije, u Osijeku, u poznatoj osječkoj obitelji Folksdojčera. Naime, njegova je obitelj 70-ih godina 20. stoljeća odselila u Njemačku, iz političkih razloga te tako samo nastavila višestoljetnu obiteljsku tradiciju: "Moj pradjed je morao napustiti svoju domovinu, moj djed također, moj otac je napustio svoju domovinu, ja sam napustio svoju domovinu, ali svi smo se rodili u Hrvatskoj, uključujući i moje četvero djece."

Otkrivanje novog identiteta

Početkom 90-ih godina odlučio je privremeno napustiti Njemačku i pomoći zemlji koja se nalazila u ratnom vihoru, ali i pronaći odgovore na neka puno osobnija pitanja: "Tada sam ustanovio da imam jedan identitet koji mi nije poznat. Nisam znao za Hrvate, Srbe, Muslimane, nisam znao da ima tih razlika, nisam znao za sve te odnose. I tako sam odlučio doći da vidim tko sam, gdje sam, što sam."

Najprije je surađivao s hrvatskom dijasporom i pomagao oko pribavljanja i dopremanja humanitarne pomoći, a potom je radio za Svjetsku zdravstvenu organizaciju te za Svjetsku banku: "...I tako smo 1994. osnovali tvrtku Medicus Matea koju je 2003. godine kupila tvrtka Bauernfeind iz Njemačke. Počeli smo s troje zaposlenih, trenutno u cijeloj regiji imamo 298 zaposlenih."

Jezik, kultura, običaji

Kada je 1991. godine po prvi put došao u Hrvatsku, nije poznavao jezik pa je odmah upisao intenzivni tečaj. No, tu su nastali prvi problemi. Tada, naime nije bilo moguće učiti hrvatski, već hrvatsko-srpski jezik, što mu je, u ratno doba stvaralo dosta poteškoća. No, to ga nije obeshrabrilo. Krenuo je dalje i jezik učio čitajući novine, gledajući televiziju, slušajući radio. "Trebalo mi je otprilike šest godina da tečno progovorim hrvatski. Međutim, većina ljudi za koje sam mislio da dobro govore hrvatski zapravo miješaju različite jezike, od talijanskog, srpskog, hrvatskog ili mađarskog."

Uspoređujući njemački način života s ovim u Hrvatskoj, kao osnovnu razliku ističe balkansku opuštenost, ili drugim riječima, nedostatak čvrste strukture u društvu. To pak, kaže, rezultira činjenicom da je život u Hrvatskoj težak, ponekad i žestok: "Puno više se morate truditi da nešto napravite nego u Njemačkoj. U Hrvatskoj ne postoje normalne strukture. I za najmanju stvar morate poznavati barem petoro ljudi da ih povučete za rukav."

Život u Hrvatskoj težak, ali lijep

U svom svakodnevnom poslu, kao direktor tvrtke Bauernfeind, ima intenzivne i brojne kontakte s Njemačkom, a prije godinu i pol dana ponuđeno mu je i zanimljivo radno mjesto u sjedištu tvrtke, u blizini Leipziga. "Međutim, ja sam to odbio te sam svoj ured za Bliski Istok, Afriku i Jugoistočnu Europu osnovao u Zagrebu.

Iako je svjestan da je odabravši život u Hrvatskoj, odabrao teži od dva moguća puta, siguran je da je ispravno postupio: "Ovdje je život vrlo težak i često je frustrirajući, ali ovdje još uvijek postoji određeni odnos s ljudima, sačuvana je određena životna kvaliteta koju smo u Njemačkoj izgubili".

Vesela slavonska narav

No, ni u Hrvatskoj situacija nije svugdje ista: "Ako želite odmoriti dušu, pođite u Slavoniju. Oni su najviše stradali u ratu, ali uvijek su nasmijani i veseli. Pogledajte s druge strane Zagreb, koji ima puno manje briga od Slavonije – tamo ćete rijetko vidjeti nasmijano lice. Zagreb sve više nalikuje gradu zombija."

Usprkos svemu, svojim je životom u Hrvatskoj zadovoljan, a najveću vrijednost ove zemlje vidi upravo u njezinim ljudima. Iako radi i po 16 sati dnevno, a slobodnog vremena gotovo i nema, Karl Schmidt zrači zaraznim optimizmom. Lekciju je, kaže, naučio kroz splet nesretnih okolnosti koje su zauvijek promijenile njegov život. Ali, i njegov pogled na svijet: "Koliko god nam je teško u životu – ja sam mislio da mi se najgora moguća stvar dogodila kada sam nastradao, 29 godina sam u kolicima – svaki osmijeh i dobro raspoloženje uvijek će Vam više donijeti nego da ste razočarani i ljuti. Prema tome, svako jutro se probudite i recite: 'Živo mi se fućka, želim imati osmijeh na licu!'"

Autorica: Petra Martić

Odg. urednik: Anto Janković