Žrtve silovanja tuže vladu Kenije

30. prosinca 2007. objavljeni su rezultati predsjedničkih izbora u Keniji. Mvai Kibaki proglašen je za predsjednika, a oporba je izašla na barikade optužujući vlast za falsificiranje izbora. Ubrzo potom izbijaju neredi. Pristalice obje strane se naoružavaju. Noževima i metalnim šipkama udaraju jedni na druge. Pale kuće, ljudima sijeku ruke, noge…Žene i djeca su najlakše žrtve. I ne samo civili, već i pripadnici policije ih ponižavaju, siluju i muče.

"Preživjeli ni do danas nisu priznati kao žrtve niti su dobili bilo kakvu pomoć. Mnogi od njih imaju trajne tjelesne i psihičke posljedice silovanja, a mnogi su zaraženi i virusom HIV-a", priča Mašeti Masinjila, direktorica Centra za ravnopravnost spolova i razvoj. Ona je sakupila slučajeve žena koje su uzaludno pokušavale prijaviti silovatelje. One su se najčešće obraćale policiji koja silovanje nije smatrala ozbiljnim prekršajem. Masinjila priča kako joj se jedanput dogodilo da je došla u policijsku stanicu kako bi prijavila jedan slučaj, a policajac ju je upitao: "Je li neko mrtav? Je li neko isprebijan?" I kada uslijedi negativan odgovor, policajac kaže: "Idemo dalje, imamo važnijeg posla!"

Tužbe protiv režima nekažnjavanja

Osam preživjelih sada, uz pomoć nekoliko organizacija za zaštitu ljudskih prava, tuže Državno tužiteljstvo Kenije, šefa Nacionalne kontrolne službe, glavnog inspektora policije i Ministarstvo zdravlja. Glavna optužnica glasi: policija je zakazala u zaštiti civila od seksualnog zlostavljanja. No, policija sve do danas odbija ove slučajeve uzeti u razmatranje, stoji u optužnici.

Osobe koje su podnijele tužbu učinile su to anonimno. Lidija Mutihani, zamjenica direktorice kenijske organizacije za zaštitu ljudskih prava "Koalicija protiv nasilja nad ženama" priča o slučaju žene iz naselja Kibera na jugu Najrobija. Tu ženu su u njenoj kući prvo silovali pripadnici policije a potom i neki sitni krminalci. "Podigli su njene noge toliko visoko da je shvatila da joj je jedna noga polomljena. Shvatila je jer je osjetila prelom. Nakon silovanja policija je napustila kuću. Kasnije tog dana u kuću su upali pripadnici neke druge grupe s namjerom da je opljačkaju. Žena je još uvijek gola ležala na podu ne mogavši se pomaknuti. Jedan od muškaraca je rekao: 'Oh, pa ti si se već spremila za nas. I ona je odmah shvatila šta će se dalje desiti."

"Silovanju progledati kroz prste"

Proces je u tijeku od veljače 2013. Ali, vladine službe dugo nisu reagirale na optužnicu. Prvi termin pred sudom je bio 22. siječnja ove godine, na kojem se pak nisu pojavili svi predstavnici. I zbog toga je početak procesa pomaknut na 25.ožujak. Slučaj je izazvao veliku pažnju javnosti i prije nego što je službeno počeo. Tema je vrlo brizantna. I to ne samo zato što je proces usmjeren protiv vlade. Ovaj proces udara po jednom veoma rasprostranjenom tabuu. "Mi Kenijci na to gledamo najčešće iz konzervativne perspektive. Kada je jedna djevojka ili žena silovana, mi to doživljavamo kao prokletstvo", rekla je stručnjakinja iz Kenije za pitanja prava spolova Faith Ochieng. A u organizaciji za zaštitu ljudskih prava "KTUO Cha Sheria" nije angažirana samo kako bi se mnogi slučajevi doveli pred sud. Za nju je jako važno i da se javnost promijeni prema ovoj temi. Odgovornost se čak u najvećem broju slučajeva pripisuje žrtvama a ne počiniteljima ili se pak događa da ih se odriče čitava obitelj. Ochieng objašnjava kako je silovana žena sramota za cijelu obitelj.

Mnoge organizacije koje se bore za izgradnju civilnog društva, i koje se zalažu za prava djece i žena, nadaju da će proces trznuti iz sna ljude u Keniji. U međuvremenu postoji i više načina da žrtve silovanja podnesu prijavu. Ali, i dalje je široko rasprostranjeno mišljenje kako je silovanje prekršaj kojem bi trebalo zapravo progledati kroz prste. Aktivisti se bore za bolju obuku policije, liječnika i drugih službenih osoba koje se bave preživjelima. Tome bi ovaj proces mogao značajno doprinijeti – neovisno o tome kako će na kraju pravno biti riješen.