125 godina zadruga u Njemačkoj

Zajedno je lakše, staro je geslo zadrugara. Ideja zadruga je nastala sredinom 19. stoljeća kao odgovor na životne uvjete nedostojne čovjeka i društveno otuđenje u jeku industrijske revolucije. Hermann Schulte-Delitsch, Friedrich-Wilhelm Raiffeisen i Adolph von Elm među najvažnijim su tvorcima zadruga u Njemačkoj. Oni nisu željeli nadvladati kapitalistički gospodarski model, koji se zasnivao na rastu i profitu, nego ga iskoristiti za dobrobit članova zadruga.

Konzumne zadruge su, primjerice, svojim članovima dijelile marke za popust. Što je više netko kupio, to je više maraka dobivao. A što je više maraka za popust, to više je kupac dobivao nazad - prilikom godišnjeg obračuna, što se može usporediti s dividendom u dioničkim društvima. Zadruga se morala boriti za što više članova i biti konkurentna sličnim zadrugama na tržištu. Pritom je bilo važno da se sačuva od nelikvidnosti. Svaka zadruga se morala redovito dragovoljno konzultirati i dati provjeriti. Ta dragovoljna provjera je 1889. i zakonom propisana.

Nacistička propaganda

Međusobna pomoć, vlastita odgovornost i samoupravljanje - to su bile odlike zadruga u vrijeme Njemačkog carstva i Vajmarske republike. Nacional-socijalistima je to bilo trn u oku, kaže Holger Martens koji na Hamburškom sveučilištu istražuje povijest zadruga. "Brojni funkcionari zadruga su u proljeće 1933. ušli u NSDAP (Nacional-socijalističku stranku, op.prev.) kako bi mogli ispuniti uvjete ideološkog jednoumlja", drugi su na to prisiljeni, dodaje Martens, ali su samo rijetki uhićeni. "Oni su sami podnijeli ostavke kako poduzeću ne bi naškodili."

Istovremeno se zahuktala propaganda. Nacional-socijalisti su tiskali plakate i naljepnice na kojima je pisalo: "Ne kupujte u Konsumu". Vraćanje dijela novca potrošenog u nekoj zadruzi nacional-socijalisti su ograničili na maksimalno tri posto i uz to konzumnim zadrugama zabranili da upravljaju uštedama svojih članova. Brojni članovi koji su bili i konzumenti napustili su zadruge, promet je opao. Godišnje bilance su bile slabe. Dopuna zakona o zadrugama iz 1934. pretvorila je dragovoljne provjere u obvezatne. Provjeritelji odani režimu proglašavali su njima nepoželjne zadruge nesposobnim za opstanak. Država ih je likvidirala i njihovu imovinu prenijela na Njemačku radničku frontu. Zadruge koje su prihvatile nacional-socijalističko jednoumlje stale su u službu Četvorogodišnjeg plana koji je od 1936. pripremao rat. Slijedilo je naoružavanje, ubijanje, bezuvjetna kapitulacija.

Novi početak nakon 1945.

Nekoliko mjeseci nakon rata sovjetska vojna administracija je u svojoj okupacijskoj zoni oživjela zadruge - po starom uzoru, s dragovoljnim provjerama poslovanja. Obveza provjere, kao u vrijeme nacional-socijalista, ostala je na snazi u Saveznoj Republici Njemačkoj. Uwe Schreiber, koji je 1963. u Saskoj započeo izobrazbu u jednoj konzumnoj zadruzi i tamo radio 26 godina, pozdravlja tu obvezu. On je danas odvjetnik. "To članstvo u savezu za provjeru vidim kao neku vrstu oslonca na putu u tržišno gospodarstvo."

Socijalna bijeda iz koje su nastale zadruge u 19. stoljeću odavno pripada prošlosti. Ali, zadrugarska ideja nije izgubila na privlačnosti. Ljudi koji u starosti skupa stanuju ili stvaraju stambene zajednice s više generacija, udružuju se u zadruge. Postoje zadruge za pomoć hendikepiranim ljudima, zadruge za opskrbu energijom ili čak jedna zadruga povjesničara koju je prije dvije godine osnovao povjesničar Holger Martens, u kojoj samostalni povjesničari kao on nude svoje znanstvene usluge. "Za male zadruge vrijedi dvogodišnja obveza provjere." Troškovi upravljanja po Martensovim navodima iznose najmanje 1.500 eura. "To je za malu zadrugu kao što je naša na početku jako puno novca."

Ali, obveza provjere danas razlikuje se od one iz 1934., jer zadruge danas mogu promijeniti provjeritelja ili osnovati vlastiti savez za provjeru poslovanja, ako pridobiju nekog provjeritelja poslovanja s certifikatom. No, ni stroge provjere u Saveznoj Republici Njemačkoj nisu mogle spriječiti propast velikih zadruga kao što su zadruga za stanogradnju Neue Heimat, Bank für Gemeinwirtschaft ili trgovinski lanac Coop.