140809 Virtuelles Wasser Ressourcenknappheit
17. kolovoza 2009
U cjelokupnom proizvodnom procesu organskih tvari, bez obzira radi li se o uzgoju biljaka ili životinja, proizvodnji kruha, sira ili kave - uvijek i posvuda je u igri voda. I upravo je to ta virtualna voda koja se nalazi u svakoj šalici kave, u svakom kruhu, u svakoj odjeći koju nosimo.
Roland Gramling radi za organizaciju za zaštitu čovjekove sredine, "World Wide Fund for Nature". On je izračunao da svaki Nijemac u prosjeku potroši 5.300 litara vode dnevno, računajući i potrošenu "virtualnu vodu". Građani Njemačke tako godišnje potroše trostruku količinu Bodenskog jezera, najvećeg jezera u srednjoj Europi. Polovica tzv. "virtualne vode" se međutim uvozi i dolazi u zemlju s hranom, odjećom, hranom za životinje.
Virtualna voda
U mnogim zemljama vode je već premalo. Stoga, moramo naučiti pažljivije postupati s ovim resursom, bez kojeg ne bismo mogli živjeti, kaže britanski naučnik John Anthony Allen. On je prošle godine osvojio glavnu nagradu na Svjetskom danu vode u Stockholmu, za svoj istraživački rad pod nazivom "Virtualna voda". On naglašava kako ta voda postoji otkako se čovjek počeo baviti trgovinom, dakle već najmanje nekoliko tisuća godina.
Allen je izračunao da se za šalicu kave - uključujući proizvodnju, navodnjavanje biljaka, pakiranje i transport - potroši 140 litara vode. To je puno više od dnevne potrošnje svježe vode po glavi stanovnika u Njemačkoj. Dakle, za svaku popijenu šalicu kave potrebno je 14 virtualnih kanti vode. Za skoro milijardu ljudi na zemlji, koji nemaju pristup čistoj i pitkoj vodi, to je neizmjeran luksuz.
Glad umjesto žeđi?
Rješenje naravno nije u obustavi izvoza i trgovine. Ne samo da bi time globalna ekonomija dospjela u još veću krizu, već bi bila potpuno paralizirana. A ljudi u zemljama koje žive od izvoza kave bi doduše možda imali dovoljno vode, ali bi umirali od gladi.
Ali novi pogled na svjetsku potrošnju vode mogao bi pomoći da se obzirnije i odgovornije odnosimo prema takvom blagu kakva je voda, kaže japanski stručnjak za vodu Taikan Oki sa sveučilišta u Tokiju. "Japan primjerice uvozi velike količine pšenice iz SAD-a. Pri tome, tamo je sve veća suša i za navodnjavanje polja koristi se podzemna voda iz dubljih slojeva zemlje koji se ranije nisu dirali. Ne može se reći da je to tzv. 'obnovljivi pristup'," smatra Taikan Oki. I kineski geolog Fan Xiao iz Sečuana upozorava da kao posljedica gospodarskog razvoja danas 440 od 600 kineskih gradova ima manjak vode. Pored toga voda je na mnogim mjestima zagađena. On upozorava da će doći do dramatičnih posljedica, ukoliko se ovakav trend nastavi.
Autor: Helle Jeppesen / Z. Arbutina
Odg. ur.: M. Ljubičić