20 godina privatne televizije u Njemackoj

Danas na daljinskom morate dobro zapamtiti gdje je što umemorirano - je li to mtv, DSF, Kabel 1, n-tv, Vox, Viva, Pro Sieben, Eurosport, Premiere, i tako dalje i tako dalje - rijec je o nizu privatnih televizijskih kanala kojima su put prije tocno dvadeset godina probile danas dvije ugledne TV-kuce: Sat1 i RTL. S njihovim prvim emisijama poceo se mijenjati medijski krajobraz u Njemackoj. Kako je sve pocelo?

Kraj Drugog svjeskog rata u Europi: Veliko vojvodstvo Luksemburg je oslobodjeno i polako se emancipira. Mala zemlja osniva radijsku i televizijsku postaju Compagnie Luxembourgoise de Telediffusion, koja pod imenom RTL za njemacko trziste emitira radijski, a za francusko i televizijski program. U Njemackoj jos uvijek dominira javno-pravni radijski i televizijski sustav, sve dok sredinom 80-ih zakonom nije omoguceno etabliranje privatnih dakle komercijalnih radijskih i televizijskih postaja. Prvu postaju takve vrste, takozvano Programsko drustvo za kabelski i satelitski radio, PKS, osniva Leo Kirch. PKS pocinje emitirati 1. sijecnja 1984. godine a 1988. iz njega nastaje SAT 1. Uz nove tehnike emitiranja uvodjenje privatne televizije u Njemackoj politicki je omoguceno stupanjem na vlast Krscanskih demokrata i Liberala. CDU i FDP polagali su nade u blagonaklonost privatnih medija, ali ta su se ocekivanja vrlo brzo pokazala prilicno naivnima. "Upravo u javno-pravnim radijskim i televizijskim postajama postojala je tada vrlo jaka lijeva struja. Na Drugom programu njemacke televizije uspjeli smo doduse osigurati donekle uravnotezeno izvjestavanja. Ali, u mnogim emisijama Prvog programa - pocam od politickih emisija "Report", "Panorama", "Monitor" i tako dalje, dominirale su lijevicarske ideje. Kako bi se obranila od tih ljevicarskih kruzoka Krscansko-demokratska stranka odlucila je osnovati drugi sustav koji bi konkurirao etabliranim javnim postajama," izjavio je Christian Schwarz-Schilling, tadasnji ministar za postu i telekomunikaciju.

Niti vladajuci Krscanski demokrati niti oporbeni Socijaldemokrati nisu se medjutim trebali bojati da bi Leo Kirch svojom postajom PKS mogao postati medijskim monopolistom. Radio Luxemburg koji je do tada za njemacko trziste pripremao iskljucivo radijski program 2. sijecnja 1984. godine, dakle samo dan nakon PKS-a poceo je emitirati i televizijski program RTLplus:

Ciljevi RTL-ovog tadasnjeg televizijskog i radijskog direktora Helmuta Thome od samog su pocetka bili vrlo ambiciozni:

"Zelimo postati prvi, rekao sam svojim suradnicima samo pola godine nakon sto smo poceli raditi. Oni su se samo smijali. Ali, uvijek sam im govorio: nismo startali da bi postali cetvrti. Ako nam se to dogodi - o. k. Ali barem zelimo pokusati kadtad postati prvi."

Glasovi koje se do tada moglo cuti samo preko radijskih valova na Radio Tele Luksemburgu dobili su svoja lica, cak i u boji. Aktualni informacijski direktor RTL-a Hans Mahr prica:

"Tada su bile sasvim druge prilike. Bila je to, takorekuc, pustinja. A pustinju se može lakše navodnjavati nego ako vec sve lijepo raste i uspijeva. Pod pustinjom mislim da osim javnopravnih televizijskih postaja nije bilo nicega drugog, pa je zato bilo lakše nešto zasaditi s malim sredstvima."

I Hans Mahr i Helmut Thoma vidjeli su svoju šansu i iskoristili je. Rane godine privatne televizije obecavale su dobre prihode. I od pocetka je bio jasan cilj komercijalne televizije. Juergen Doetz koji je tada bio poslovoditelj nove televizijske postaje SAT 1 kaze: "Motivi kod pojedinih osnivaca su sigurno razliciti, ali privatna televizija služi naravno ostvarivanju prihoda, to jest, oni koji je osnuju žele na njoj zaraditi novac, sto kao što i oni koji izdaju novine žele time zaradivati novac."

Tko bi mogao osporavati da je to osnivacima privatnih televizija i uspjelo. Nakon dva desetljeca privatne televizije u Njemackoj ima više programa koje se može primati bez pretplate nego bilo gdje drugdje u Europi. A i njihova kvaliteta ukljucujuci i velike privatne programe RTL-a i SAT-a na visokoj je razini.