20.03.2006. - Dan političke laži
20. ožujka 2006
U jednom priopćenju berlinske zaklade Petera Weissa pisci najavljuju čitanje jednog zanimljivog teksta u više europskih, američkih, azijskih i australijskih gradova. Pisci će čitati tekst koji se sastoji od izjava američkih vladinih službenika i njihovih saveznika uoči, za vrijeme i nakon izbijanja rata u Iraku. Cilj akcije, kako kaže Ulrich Schnreiber iz zaklade Petera Weissa koja je i pokrenula ovu inicijativu, je širenje svijesti u javnosti oko sadržaja i oblika političke laži. Akcija je pokrenuta upravo na treću godišnjicu početka rata u Iraku iz dva razloga, napominje Schreiber: «Prvi je bezobraznost s kojom je proširena laž kako Irak posjeduje oružja za masovna uništavanja, a drugi snaga komunikacije u rukama vladajuće političke klase u SAD-u.»
Priopćenje su, između ostalih potpisali svjetski poznati pisci poput dobitnika nobelove nagrade za književnost, Britanca Harolda Pintera i njegove zemljakinje Doris Lessing, Turčina Orhana Pamuka, Talijana Claudia Magrisa, ali i hrvatski pisac Srećko Lipovčan te Bora Ćosić iz Srbije. «Na početku 21. stoljeća je vidljivo da je laž još uvijek važan instrument određenih političkih formacija, ali to nije razlog za prestanak borbe protiv nje», kaže Ulrich Schreiber iz zaklade Petera Weissa: «Iako se ne laže uvijek i svugdje, mislim da politička laž doživljava konjunkturu. Laž koja je prethodila ratu u Iraku, laž koja je taj rat ustvari legitimirala je dala dodatni poticaj onima koji laž sve češće koriste u političkoj komunikaciji,» napominje Schreiber, za kojeg su najveći politički lažljivci u svijetu, uz američkog predsjednika Georgea Busha njegove kolege Fidel Castro i Vladimir Putin; na Schreiberovoj osobnoj top-listi političkih laži prvo mjesto dijele dvije kandidatkinje: «Velika je laž da se takozvani socijalizam na Kubi uopće naziva socijalizmom. Isto važi i za takozvani socijalizam u Kini»
Tekst koji će pisci u cijelom svijetu danas čitati u stvari je priča o povijesti rata u Iraku. On je najprije objavljen u uglednom magazinu «London Review of Books», u međuvremenu je preveden na više jezika i na internetu ga je do sada komentiralo oko 100 000 čitatelja.