30 godina KESS-a

Šefovi vlada 33 europskih zemalja te Kanade i SAD-a potpisali su u Helsinkiju prije 30 godina, točnije 1. kolovoza 1975. godine, sporazum o Konferenciji za europsku sigurnost i suradnju (KESS). Taj je čin imao za svrhu jačanje stabilnosti i sigurnosti u cijeloj Europi. Time se trebala postići zajednička suradnja u gospodarstvu, kulturi i znanosti. Zemlje potpisnice obvezale su se poštivati ljudska prava i temeljne ljudske slobode. Tako je spomenuti dokument bio važan instrument u borbi za slobodu u mnogim bivšim socijalističkim državama.

Zapad je bio sumnjičav u prvo vrijeme kada je 1967. godine Sovjetski Savez predložio učvrstiti ugovorene europske granice. Nekoliko godina kasnije, nakon rješenja Berlinskog pitanja i istočne nagodbe kancelara Willyja Brandta, zapadne vlasti upustile su se u pripremne pregovore. Tako su po prvi puta nakon dugog razdoblja popuštanja stupili u kontakt demokratski Zapad i sovjetski komunistički tabor: Nijedna strana nije vjerovala u mogući sukob, premda je postojala opasnost od atomske katastrofe. Zbog tog su razloga obje velesile prihvatile pregovore o kontroli naoružanja bez bojazni da će se time povrijediti njihovi vitalni interesi.

Tako su pripreme Konferencije za europsku sigurnost i suradnju (KESS) trajale dvije godine. Isto tako je bilo 1. kolovoza 1975. godine: zastupnici 35 država potpisali su u Helsinkiju zaključne dokumente. Taj se rezultat pregovora često smatra vrhuncem politike popuštanja 70-ih godina, koji je postao kamen temeljac mirnog suživota obiju blokova: S jedne strane Zapad dokumentom priznaje nepovredivost europskih granica i sovjetsku kontrolu nad istočnom Europom. S druge pak strane dokument uzima kao smjernice zapadne vrijednosti, temeljne slobode kao i slobodu informiranja.

«Košarica br. 3» temelj oporbe u socijalističkim zemljama

«Povijest nam neće suditi prema tome što danas govorimo, već prema tome što ćemo sutra učiniti; ne prema izgovorenom već prema onome što smo učinili», kazao je tadašnji predsjednik SAD-a Gerald Ford. Obećanja na koja se on poziva nalazila su se prije svega u takozvanoj «Košarici broj 3»: dio dokumenta koji se odnosi na ljudska prava. On se kasnije pokazao vrlo osjetljivim: opće poznato protivljenje između stvarnosti i na papiru zajamčenog prava bio je jedan od razloga za pokretanje mnogih istočnoeuropskih smjernica za ljudska prava. Vodstvo Sovjetskog Saveza nije mislilo da će se oporba u zemljama pod njezinim utjecajem pozvati i na međunarodne zakone, kao što su otvaranje granica, vjerske i medijske slobode te sloboda okupljanja.

Helsinški ugovori bili su tako temelj za rad opozicije u tadašnjim socijalističkim zemljama. U svibnju 1976. godine primjerice fizičar i borac za ljudska prava Jurij Orlow održao je u Moskvi konferenciju za novinare na kojoj je najavio stvaranje skupine građana koja bi tražila primjenu sporazuma iz Helsinkija. Također je i «Povelja 77» – dokument čehoslovačkih disidenata s kasnijim predsjednikom Vaclavom Havelom – pozvala na helsinške zaključke.

Sa završetkom sukoba Istok-Zapad helsinški su ugovori izgubili svoju ulogu povezivanja. Tako je početkom 90-ih godina često postavljeno pitanje koju bi ulogu trebao igrati KESS, organizacija koja obuhvaća sigurnost svih europskih zemalja, u okolnostima gdje se mijenjaju sigurnosne strukture. Međutim, pokazalo se da je kraj sukoba Istok-Zapad preko noći uklonio razlike u interesima i stvorio uvjete da se sve države između Vancouvera i Vladivostoka ujedine u sigrnosno-političkom savezu.

Konferencija za europsku sigurnost i suradnju (KESS) od 1994. godine nosi naziv OESS. Ujedinila je u međuvremenu 55 europskih država uključujući zemlje koje su proizlaše iz bivše Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Opravdanje svojeg postojanja OESS je dokazala u sukobima na Balkanu i u Zajednici Nezavisnih Država: Ona nastupa kada je potrebno provesti dogovor između sukobljenih strana ili kao organizacija koja pomaže u pripremama, provedbi i nadgledanju izbora.