35 godina vjernosti
4. lipnja 2008
Pina Bausch vodi već 35 godina plesno kazalište u u Wuppertalu. I kada predstavlja neki svoj novi komad, na premijeru dolaze ama baš svi. Drukčije nije bilo ni proteklog vikenda kada je održana praizvedba njezinog novog komada, kolaža u dva čina koji se bavi neprocjenjivom vrijednošću individue. Šest plesačica, tri plesača, i glazba s traka široke palete od Barryja Adamsona do Toma Waitsa. Odmah na početku pojavljuje se lajtmotiv koji se provlači kroz cijelu predstavu - jedna plesačica obraća se publici i kaže da se zove Redžina Advento. Ne Regina, nego REDŽINA. Moli publiku da to ne zaboravi.
Ljubav na drugi pogled
Te plesne večeri u Wuppertalu ponekad izgledaju kao iskaz ljubavi i zahvalnosti čitavog grada i njegovih stanovnika što ih Pina Bausch nije sa svojim plesačima ostavila zbog ljepših, većih i glamuroznijih gradova. A to joj je Wuppertal i dužan jer mu je dugo trebalo da prepozna velik talent ove umjetnice. Danas kada je ona njegova počasna građanka, teško je zamisliti da joj je Wuppertal na početku njezine karijere dugo okretao leđa.
Wuppertal pobijedio Pariz
"Jednom smo stvarno ozbiljno raspravljali o mogućnosti da odemo u Pariz. I totalno me iznenadilo kada su mi tada plesači rekli: ne, mi bismo ostali u Wuppertalu. Tek tada sam shvatila da su rado tu", priča danas Pina Bausch. Wuppertal je običan, svakidašnji grad i to je važno za njezin rad, kaže. No, ono što mu je 1974. počela prezentirati, bilo je stanovnicima tog "svakidašnjeg" grada previše. Prvo znojni moderni ples, a onda kolaži plesa, pjesme, dječjih igara - u plesnom teatru Pine Bausch svega se moglo naći. Plesači su udarali u zid, potezali se za kosu, pričali jedan drugome što su htjeli postati kad su bili mali, ležali, sjedili ili jednostavno stajali i pušili.
Ples sa smislom
"Mene ne zanima toliko kako se ljudi kreću, nego što ih pokreće", rekla je jednom Pina Bausch o svom radu. Za plesače i plesačice poput Malou Airaudo to je dovoljan razlog za dolazak u Wuppertal. "Što kao plesačica tražim od svog koreografa? Prvo da je čovjek, sa svime što čovjeka čini čovjekom. To mi je važno. Dakle, strpljenje. Zatim da uvijek iznova iskušava, da traži. Da stalno iznova pokušava naći ono što je važno, smisao plesanja - ne samo da bi se plesalo, nego da se zna i zašto", kaže Airaudo i tvrdi da je sve to kod Pine Bausch sve to našla.
Teški počeci
Komadi Pine Bausch dugo su bili žestoko osporavani. Jedni su je slavili kao restauratoricu plesa, drugi su iz protesta napuštali njezine predstave zatvarajući glasno za sobom vrata i ljutili se jer se na gluposti troši državni novac. Vupertalska koreografkinja nije se dala smesti - nastavila je svojim putem s jednakom upornošću - svake godine jedan novi komad. I doživjela uspjeh - u Parizu, Rimu, New Yorku.
U jednom trenutku su napokon i skeptični Vupertalčani shvatili da im je pred nosem nešto izvanredno: plesne predstave obojene tugom koja razveseljava i veseljem koje tjera suze na oči.
Starija i mirnija Pina
No, iako joj nitko više ne osporava uspjeh, nisu svi zadovoljni s današnjom Pinom Bausch. Njezini komadi su, zamjeraju joj, izgubili nekadašnju radikalnost. Oni su šareni i veseli, ali malo prebenigni i dosadni, tvrde neki kritičari. Kada u njezinom najnovijem komadu jedna plesačica iskrene torbu naopačke i pritom viče kako je prazna, neki u toj slici vide i simbol zadnjih koreografija Pine Bausch. Možda, boje se, ona više nema što reći o stvarima koje pokreću čovjeka.
Publika na premijeri u Wuppertalu, ako je suditi po njezinoj reakciji, tako ne misli. S pljeskom ustajući sa svojih sjedala dočekuje svaki komad slavne koreografkinje i čini se da ovacijama ne pozdravljaju komad koji su upravo gledali, nego čitav opus Pine Bausch.