50 godina Europske unije – 50 godina sporazuma

Za normalne građane sporazum iz Nizze je apsolutno nerazumljiv. To nije sluačajno tako. Tekst mora u svim zemljama članicama biti politički prihvatljiv. Kod spornih točaka naći ćemo stoga vrlo pustolovne formulacije. U svim sporazumima je određeno na koji način rade europske institucije, kako u tome sudjeluju zemlje članice i kako se pripremaju zakoni. Ovaj sporazum je u neku ruku neka vrsta ustava Europske unije. No kada je došao trenutak da se takvom tekstu dade ime – ustav – to mnogi građani nisu htjeli. Ustav nekako previše zvuči i podsjeća na državnu tvorevinu, a Europska unija to nije. Ona je međudržavno “nešto”, no ipak više od samo zajednice država.

80% zakona se donosi u Bruxellesu

Poznato je da se 80% zakona donosi u Bruxellesu, no to ne rade nekakve anonimne ustanove već ministri zemalja članica koji zajednički odlučuju. Ugovori o osnivanju Unije ticali su se ugljena i čelika, zajednice za atomsku energiju te ekonomske zajednice. Bivši neprijatelji trebali su se ponovno zbližiti i povezati, a poveznica je bila poslovanje. To je savršeno funkcioniralo, i od tada nije bilo ratova između zemalja članica.

Temelj Unije - sloboda kretanja osoba, novca, kapitala i usluga

Sporazumi su s vremenom donijeli tješnju političku suradnju, a temelj je bio i ostao, sloboda kretanja osoba, novca, roba i usluga. Zajedničkom valutom postavljen je još jedan zajednički temelj. U potpunosti je u rukama Unije jedino poljoprivreda, a kada se pogleda proračun tada se Europska unija nalazi u agrarnom društvu iz pedesetih godina prošloga stoljeća, a preostali novac iz proračuna se troši za siromašnije regije Unije.

Mnoge članice profitirale od Europske unije

Mnoge članice su uvelike profitirale iz raspodjele – Španjolska i Portugal, Grčka i Irska, a sada i nove zemlje članice. Na području vanjske i sigurnosne politike postoje začeci zajedištva ali tu se još nije otišlo daleko. Neke zemlje žele otići dalje. Promjene sporazuma ranije su obavljivane bez velikih diskusija s građanima. Kod novog ustava htjelo se postupiti drukčije pa su u njegovu izradu uključene različite interesene skupine građana i upravo takav ustav nije uspio preskočiti prepreku referenduma. Pri tome je baš ovaj ustav bio neophodan i važan za bolje funkcioniranje Unije i institucija. No premda su sve zemlje članice potpisale Europski ustav, trenutno postoje dvije različite predodžbe o tome što i kako dalje.

Rješenje za Ustav do kraja 2008. godine

Do kraja 2008. godine a tijekom francuskog predsjedništva mora se pronaći riješenje oko tog pitanja. Jedna ideja je da se cijeli tekst ipak ne zove ustav već možda Sporazum iz Pariza – neki to već sada nazivaju europskim rješenjem.