50 godina rock-povijesti

«Skripeći rifovi, suhi beatovi, jednostavne melodije – rock glazba je već 50 godina stara ali još uvijek elektrizira. Bilo da je riječ o Elvisu, Beatlesima ili vječno putujućim Stonesima – rock je ostala projekcija čežnje i snova. Pri tome je ostavila i stvarne tragove, kaže Bernd Lindner iz Foruma za suvremenu povijest u Leipzigu: «Mislim da je rock-glazba vrlo mnogo toga promijenila, diljem svijeta. Ne samo za mlade, nego i za čitavo društvo, pa i za mlađe generacije, koji su je dugo odbijali. Ta glazba nije nikome mogla promaći, kao ni način života na koji je ostavila utjecaj. I tako se pisala društvena povijest. Ležernost i lak život 80-tih, 90-tih godina – ni «Love parade» ne bi bila zamisliva bez hipija krajem 60-tih godina. kaze Bernd Lindner, kurator izložbe «Rock! Mladež i glazba u Njemačkoj». Izložba prikazuje povijest jednog pokreta mladih, koja je već davno postala mit. Počevši od ludih 50-tih, rasvjetljava kronološki sve fragmente koji su utjecali na rock eru do sadašnjosti. No, rock pri tome nije uvijek nailazio da razumijevanje: Prije svega stariji, reagirali su na novi beat s izvjesnim nepovjerenjem: «Ne bih osudio beat, ali on ne smije poprimiti ekstremne razmjere. Bendovi se radjaju preko noći. Nikad prije se glazbom nije bavilo toliko mladih kao od početka vala beat-a. Treba ih zatvoriti i prisiliti da rade, to je moje mišljenje.» - kaže jedan čovjek u poodmaklim godinama.

Sukoba je bilo i ne samo među generacijama. Došlo je i do problema s državom. Tako se mladima u DDR-u predbacivalo kriminaliziranje glazbe, što je naveliko rezultiralo zabranama i kaznenim mjerama. Tko se u Rostocku ili Dresdenu proglasio «blueserom» ili «rockerom», on bi se time oprostio od društvenog postojanja u DDR-u. Izložba to tematizira na osnovi raznih priča o bendovima, kao ona o leipziškom protestnom bendu Renft, ali i burnim pojedinačnim sudbinama. No, unatoč svim mrskostima, rock je ostao izvansustavni ideal za mladež na Istoku i Zapadu: «Rock-glazba, kultura mladih bila je poveznica između jednakih na Istoku i Zapadu, pa i kad je između njih bio zid. Jedni o drugima su znali, pokušavalo se jednako odijevati, slušati istu glazbu. Jedni, s ploče koju su kupili u prodavaonici, drugi s vrpce na koju su ju snimili, uz muke. Jedni su odjeću kupili u dućanu, drugi je sašili sami, ali bio je to jednak ukus, jednak osjećaj za vrijeme.»

Eksponati prezentiraju izložbu na više od 500 kvadratnih metara. Među njima su i stvarni očevici rock-povijesti, kao npr. originalni instrumenti Beatlesa, ili frizerski stolac na kojem je Elvis dobio svoju legendarnu frizuru s loknom na čelu. Na izložbi ne nedostaje ni njemačkih predmeta koji dokumentiraju povijest rock-glazbe: Westernhagenov prvi koncertni ugovor visi pored kričavog outfita za nastup Nine Hagen. Na jednom platnu uz to se prikazuju isječci nekadašnje kultne emisije «Rockpalast», koju je ARD od 1977. iz essenške dvorane «Grugahalle» emitirao u svijet. No skoro da su još napetiji eksponati iz privatne zbirke: «Ovdje je npr. jedna hipi-košulja s francima, s cvijetnim uzorkom, koju je jedan mladić sam sašio od stoljnjaka svoje majke, bez da je naravno prije toga majku pitao. Tajno ju je i nosio. Ona je uvijek ležala u ormaru njegova prijatelja. A kad se izlazilo nedjeljom na ples, navratio bi do prijatelja po košulju. Mladić je živio u Forstu na rijeci Lausitz, a majka je još godinama kasnijie pripovijedala, uzrujana, kako su joj Poljaci ukrali njezin stoljnjak sa špage.»

Priča o povijesti rock-glazbe još uvijek nije do kraja ispričana, no mit polako pstaje porozan. Strategije marketinga i casting-emisija guraju starog dinosaurusa u pozadinu, a uz to dolazi i konkurencija drugih kultura mladih, kao rave ili hip-hoi. No kurator izložbe Bernd Lindner vidi sasvim pozitivne signale za opstanak rock-glazbe u budućnosti, pa čak i ako ne može reći u kojem smjeru konačno ide taj put:

«Odavde na slijepo - pjeva bend «Wir sind Helden», a tu se postavlja i pitanje kuda dalje? Ne znam. Odavne na slijepo. A takvim pitanjima završavamo i izložbu. Mi nismo oni koji imaju recepte, oni koji znaju kojim putem ići dalje.»