50. obljetnica smrti «oca seksologije»

25. kolovoza navršava se 50. obljetnica njegove smrti. On je bio prvi čovjek u svijetu koji je ljudsku seksualnost i seksualno ponašanja istražio znanstveno, bez ikakvog moraliziranja i sasvim objektivno. Činjenica da Kinseya i njegove znanstvene rezultata i dan-danas odbacuju američki konzervativni kršćani potvrđena je i nakon što se nedavno u kinima pojavio film «Kinsey» s Liamom Neesonom u glavnoj ulozi. Poster s reklamom za film morao se ukloniti čak i s Times Squarea u liberlalnom New Yorku. Ugledni New York Times tada je objavio članak s naslovom «Samo se hrabri bave istraživanjem seksualnosti».

Ideju nametnuli studenti

Alfred Kinsey nije tek tako postao utemeljitelj modernog, na empirijskom istraživanju utemeljenog istraživanja seksualnosti. Zoolog Kinsey se na Sveučilištu u Indijani godinama bavio osama i uspio je prikupiti čak nekoliko milijuna primjeraka. Imao je već 40 godina kada je doživio veliki i neočekivani obrat, priča Jennifer Bass, glasnogovornica «Institua Alfreda Kinseya za istraživanje seksa, spolnosti i razmnožavanja»: «On je 1939. počeo držati seminar o vjenčanju i obitelji i primijetio je da mu puno studenata dolazi s pitanjima vezanima uz njihov seksualni život. Onda je odlučio istraživanjem pronaći odgovor na ta pitanja i to anketirajući studente o njihovim životima. Tako je mogao i odgovoriti na sva studentska pitanja. Kinsey je otkrio da postoji veliki jaz između razumijevanja seksualnog ponašanja te je želio na taj jaz dati znanstveni odgovor.»
Alfred Kinsey se počeo tako baviti škakljivim pitanjima tko s kim spava, gdje, koliko često i kako dugo; naravno znanstveno akribično baš kao i ranije s njegovim osama. On je zajedno sa svojim timom proveo oko 18 000 razgovora dugih dva do tri sata. Prvi su rezultati objavljeni 1948. u izvještaju «Seksualno ponašanje muškarca». Dagmar Herzog, povjesničarka na Sveučilištu City u New Yorku i stručnjakinja za povijest seksualnosti opisuje tadašnje reakcije: «U Sjedinjem Američkim Državama se, na jednoj strani, shvatilo kako postoji šokirajuće visoka stopa prebračnih spolnih odnosa, homoseksualnih i vanbračnih odnosa, samozadovoljavanja. S druge strane, Amerikanci su većinom doživjeli olakšanje: sve je u redu, i drugi rade isto što i ja, tako se razmišljalo tada. Sve je u redu. Tako je to otprilike bilo.» 1953. godine objavljen je i drugi izvještaj, «Seksualno ponašanje žene». Dagmar Herzog ističe: «Može se reći da su oba izvještaja prilično dosadna. Koristi se birokratski jezik. Ali ono što je stajalo u izvještaju bilo je poput bombe koja svaki tren može eksplodirati. A stajalo je da je ženski orgazam nevjerojatno sličan muškom. Stoji i to da ljudi rade svakojake stvari, pa čak i one koje im nisu dopuštene, stvari koje im ne dopušta ni obitelj, ni škola, ni crkva, a ni zakoni.»

Od vremena Alfreda Kinseya se puno toga promijenilo. Istraživanja se sada provode većinom telefonskim putem ili preko interneta. Danas je iz financijskih i vremenskih razloga gotovo nemoguće obaviti tako puno toliko dugih pojedinačnih razgovora. Moderni istraživači seksualnosti danas se ne bave samo suhoparnim opisivanjem onoga što se među ljudima događa. Danas se, kaže Erick Janssen, istraživač na Kinseyevu institutu, želi saznati koji se razlozi skrivaju iza nekog seksualnog ponašanja: «Mi želimo nadopuniti Kinseyevo djelo. Pitanje sada glasi: gdje je mjesto psihologiji u svemu tome? A gdje spadaju naši osjećaji? Kinseya su pitali zašto ne istražuje emocije i ljubav. A njegov glavni odgovor je bio da se to ne može mjeriti. Kao sociolog, ne mogu se s tim složiti. Mislim da možemo sve izmjeriti. Možda ne baš tako dobro, ali to nas ne bi trebalo zaustaviti od provođenja takvih istraživanja. Istina je samo da se on osjećajima nije bavio.» Lista područja ljudske seksualnosti koje tek treba istražiti gotovo je beskrajna. Ona počinje s emocijma, a završava sa seksualnošću kod djece, seksualnim nasiljem i s pitanjem identiteta spolova. Alfredu Kinseyu možemo biti zahvalni da nam je otkrio nevjerojatno široku lepezu ljudskog ponašanja. Suvremeni znanstvenici sada moraju otkriti gdje se nalaze korijeni svog tog šarolikog ponašanja.