60 godina izbora za Bundestag
13. kolovoza 2009
Kao najveća članica Europske unije, Njemačka slavi 60 godina od održavanja svojih prvih parlamentarnih izbora. Kratka povijest Njemačke od Adenauera do prve kancelarke.
Za razliku od danas, birači su prije 60 godina imali samo jedan glas kojim su birali svojeg izravnog kandidata i time njegovu stranku. Izborna kampanja izgledala je 1949.godine sasvim drukčije nego danas. Annemarie Renger, tada suradnica šefa SPD-a Kurta Schumachera, a kasnije predsjednica Budestaga se prisjeća:
„Tada nismo imali managere koji su vodili izbornu kampanju, već su se urtke vodile na vrlo lokalnoj razini, u okrugu ili na razini federalne jedinice. Nismo imali financijskih sredstava za velike akcije“, kaže Renger.
Na početku na izbore izašlo gotovo 80 posto građana
Mnogi građani na početku Savezne Republike izražavali su svoju zabrinutost zbog produbljenja njemačke podjele. Ipak, 14. kolovoza 1949.godine na izbore je izašlo četiri od pet građana (78,5 posto), što se smatralo kao veliko povjerenje u novu republiku. Na opće iznenađenje SPD je po broju glasova bio ispred CDU-a i bavarskog CSU-a koje je vodio Adenauer, a omjer je bio 31 prema 29 posto. Adenauer je pak nastavio svoj pravac protiv SPD-a: „Pitanje planskog ili socijalnog tržišnog gospodarstva u predizbornoj kampanji igralo je veliku ulogu. Njemački se narod odlučio velikom većinom za plansko gospodarstvo“.
Adenauer je kovao građansku koaliciju iz stranaka unije, FDP-a i konzervativne njemačke stranke DP čiji su zastupnici svojim glasovima na koncu Adenaueru omogućili većinu kojom je i postao kancelar.
Parolom „bez eksperimenata“ Adenauer je u godinama takozvanog gospodarskog čuda razgradio i povećao svoju kancelarsku većinu. Unija je 1957.godine ostvarila čak apsolutnu većinu – što nakon toga nije postigna niti jedna stranka. Kraj ere Adenauer nazire se početkom šezdesetih godina 20. stoljeća. Poslijeratna generacija se javila za riječ i sve je to završilo u pobunama mladih i studenata 1967. i 1968.godine.
Vrijeme koalicija
To je već i vrijeme velike koalicije Unije i SPD-a (1966-1969) s kancelarom Kurt-Georgom Kiesingerom (CDU) i šefom SPD-a Willy Bradtom kao ministrom vanjskih poslova. Niti Ludwig Erhard (1963-66) koji je naslijedio Adenauera, niti stvaranje velike koalicije nisu doveli do prijevremenih izbora. To je bio rezultat taktiziranja tri velika zastupnička kluba CDU/CSU, SPD i FDP.
Od 1961. i parlamentarnih izbora niti jedna od tri stranke nije bila u stanju sastaviti vladu sama, i od tada su zabilježene sve moguće koalicije. Tako Erhard (CDU) koalira s FDP-om, zatim se stvara velika koalicija. Nakon izbora 1969.godine FDP se okreće suradnji sa SPD-om, premda je bila moguća i koalicija s Unijom. Prvi socijaldemokratski kancelar (1969-74) bio je Willy Brandt. On je stavio novi naglasak na reformsko “social-liberalno” doba. “Želimo više demokracije”, tražio je Brandt.
Koalicija SPD-a i FDP-a nastavlja se i nakon ostavke Brandta koji je morao otići nakon otkrivanja DDR-ovog špijuna u kancelarovu uredu, a kancelar postaje Helmut Schmidt.
U modi mijenjanje koalicijskih partnera
Nakon 13 godina koalicije, FDP pod vodstvom Hansa Dietricha Genschera, tadašnjeg ministra vanjskih poslova vraća se Uniji. To nije bio rezultat izbora za Bundestag kada je 1976.godine CDU postala najsnažnija stranka. 1982.godine dolazi do rušenja kancelara Schmidta, kada Helmut Kohl istodobno glasovima zastupnika CDU-a i FDP-a postao novi kancelar. Kohl i njegova koalicija dobivaju potvrdu na prijevremenim izborima 1983.godine. Kohl ostaje na mjestu kancelara 16 godina – i nakon ujedinjena Njemačke 1990.godine. On je time oborio sve rekorde; bio je najduže je na dužnosti njemačkog kancelara.
Tek izborima 1998.godine dolazi do prve smjene jedne vlade. SPD pobjeđuje s Gerhardom Schröderom a kao koalicijski partner tu je po prvi puta stranka Zelenih. Ona se u Budestagu nalazi kao četvrta snaga od 1983.godine i zajedno sa SPD-om ostvaruje većinu i prvu crveno-zelenu vladu. To je tada morao priznati i dotadašnji kancelar Helmut Kohl: “Izgubili smo izbore. Očigledno je da su socijaldemokrati i crveno-zelena koalicija dobila izbore”.
Gerhard Schröder postaje kancelar, a Joschka Fischer iz redova zelenih ministar vanjskih poslova. "Voljom građana izabran i istom voljom ponovno izbačen iz ureda kancleara" – to je sudbina kancelara Schrödera. Na izborima 2002.godine Schröder tijesno pobjeđuje suparnika Edmunda Stoibera /CSU), a 2005.godine traži prijedobne izbore i novi mandat birača. No to je bila vrlo dobra prilika za novu zvijezdu CDU-a, šeficu stranke i kandidatkinju za kancelara Angelu Merkel: „Za taj korak odajem vam moje poštovanje, jer on je nezaobilazan kako bi smo našu zemlju izbavili iz višemjesečne i teške krize nastale crveno-zelenom sposobnošću djelovanja, naravno nesposobnošću djelovanja. Ne smijite se prerano", uz osmjeh je tada izjavila Angela Merkel.
Merkel je imala pravo. Birači su uskratili svoj glas Schröderu i nakon sedam godina završili eru crveno-zelene koalicije. Po prvi puta u Njemačkoj se na najodogovnijem političkom mjestu nalazi jedna žena. Za koaliciju sa FDP-om za koju se zalaže Merkel nije bilo dovoljno glasova 2005.godine pa je došlo po drugi puta u povijesti Njemačke do stvaranja velike koalcije između Unije i SPD-a
Autor: Jochen Vock, al
Od. ur.: zt