60 godina kultnih njemačkih novina

Postojanost s jedne strane i hrabrost u otvaranju novinama s druge strane glavne su odlike posljednjeg desetljeća njegovog postojanja. Njegov cilj je biti orijentir u njemačkom medijskom krajoliku a on je danas aktualniji nego ikada. Niti jedne druge novine nisu tako utjecala na stvaranje njemačkog medijskog krajolika kao hamburški «Zeit».

Kada se prvi put pojavio na tržištu, 21. veljače 1946., s početnom nakladom od 25 000 primjeraka, glavni mu je cilj bio iskoristiti mogućnosti oblikovanja javnog mišljenja nakon sloma nacističkog režima, kako je svojedobno ispričao pokojni izdavač i osnivač Zeita, Gerd Bucerius: «Kada se već mogao nazrijeti kraj Hitlerovog režima, i ja sam - kao i mnogi moji prijatelji – rekao: Zadnji put smo pustili da drugi ljudi kroje politiku prije 1933., a mi smo se tada bili posvetili našem zanimanju i struci, samo prateći zainteresirano politiku, bez da se u nju miješamo. I to nas je odvelo u propast. Tada sam rekao sam sebi: Drugi put ćeš ti u politiku, drugi put ćeš ti pokušati biti u medijima kako bi mogao s te strane utjecati na naciju.»

Mračne reportaže o poslijeratnom raspoloženju

U središnje teme prvih poslijeratnih godina spadaju pitanja demokracije i sučeljavanja s nacističkom prošlošću. «Zeit» privlači na sebe pažnju svojim mračnim reportažama o poslijeratnom raspoloženju, prije svega kritikom saveznika. U 60-etim godinama «Zeit» prati dva glavna događaja koja su obilježila to razdoblje i postavila okvire za budućnost Savezne republike: kraj konzervativne ere kancelara Adenauera i premještanje težišta politike na Istok pod kancelarom Willyjem Brandtom.
Taj kultni list postupno dobija na političkom značaju na području vanjske i sigurnosne politike te spada u one medije koji upozoravaju na opasnost od posljednica sukoba između Istoka i Zapada. U doba vladavine socijalno-liberalne koalicije počinje rasti njegov ugled i postaje međunarodno priznata medijska institucija. Ta era povezana je s s imenom prve i jedine ženske glavne urednice u povijesti lista, grofice Marion Doenhoff: «Nismo sigurno nikada imali neki koncept koji bi se mogao napisati u paragrafima. To nikada nismo imali i nikada nismo htjeli imati, nego...je naš koncept bio tolerancija, otvorenost za mišljenja svih vrsta, za raspravu o različitim mišljenjima, ništa unaprijed ne osuditi kao herezu, zato što netko misli drukčije nego što to vlada hoće, biti otvoren, argumentirati, ne samo iznositi mišljenja, štititi manjine. To je par vrijednosti koje se kod nas njeguju.»
U ožujku 1986. više urednika «Zeita» putuje po DDR-u. Njihov izvještaj objavljuje se kao reportaža pod naslovom: «Putovanje u drugu Njemačku». Bio je to dokument koji je podijelio javnost: u njemu se ne štedi na kritici istočnoeuropske komunističke partije SED, ali je iznenađujuće da se uopće ne spominje tajna služba Stasi, najzastrašujućiji element DDR-a. Nakon pada zida početkom 90-etih, uredništvo «Zeita» dugo vremena zastupa stav da je njemačko ujedinjenje neostvarivo.

Gospodarska kriza

Hamburški list zapada u gospodarsku krizu: nema dovoljno oglasa, tisuće čitatelja siti su i umorni od ponekad čak i 160 sitno ispisanih plahti. «Zeit» je do danas ostao vjeran svojoj politici otpora prema modi senzacionalističkog novinarstva. I danas u njemu vlada umjeren, razborit ton, a moralno-angažirani stav mu je donio međunarodni renome.
U nekoliko posljednjih godina naklada «Zeita» opet raste. Trenutno ona iznosi oko pola milijuna, gotovo kao u stara, dobra vremena. U vremenima krize nakladnička kuća koja izdaje «Zeit», Holtzbrinck, uvela je ključne promjene: izvršene su interne rošade, otpustili su se neki dugogodišnji djelatnici, dovedeni su mlađi autori, stvorene su nove redakcije, tradicionalni Magazin je zamijenjen podlistkom o Lifestyleu. Na promjene na tržištu tiskovina reagiralo se kampanjom koja je stajala osam milijuna maraka. Danas «Zeit» ima novi, moderni layout, kaže njegov glavni urednik Giovanni di Lorenzo, i sam nova akvizicija u procesu podmlađivanja hamburškog kultnog tjednog lista za, kako stoji na prvoj stranici, politiku, gospodarstvo, znanje i kulturu.