80 godina «spretnog odvjetnika»

Genscher je obnašao brojne visoke političke dužnosti, ali je najupečatljiviji bio kao ministar vanjskih poslova. Mnogi su već tada u njemu prepoznali, kako se govorilo, «spretnog odvjetnika» za uspostavu ravnoteže između Istoka i Zapada. S položaja šefa diplomacije je od 1974. dosljedno vodio politiku popuštanja u međunarodnim odnosima, poglavito među blokovima. Priliku i formalni okvir za to pružila mu je Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), te od 80-godina inicijativa za razoružanje u svijetu. Genscher je još kao savezni ministar unutarnjih poslova u kabinetu kancelara Willyja Brandta od 1969. do 1974. s uvjerenjem doprinosio njemačkoj politici popuštanja.

Personifikacija «putujuće diplomacije»

Čovjek u prepoznatljivom žutom puloveru – što je bio njegov zaštitni znak – je kao ministar vanjskih poslova bio, takoreći, personifikacija «putujuće diplomacije». Prvi je zapadnjački političar koji je 1977. nakon smrti Mao Ce Tunga posjetio Kinu. Unatoč oštrom stavu prema bivšem Sovjetskom Savezu nakon njegova vojnog pohoda na Afganistan krajem 1979. nikada nije prekinuo dijalog s Moskvom. A kada je tamo na vlast došao Mihail Gorbačov, objeručke je zgrabio priliku što se pružila politici ponovnoga njemačkog ujedinjenja. Nakon uspješne diplomacije osobno je u kasno ljeto 1989. s balkona njemačkog veleposlanstva u Pragu tisućama tamo okupljenih izbjeglica iz ondašnjeg DDR-a objavio pad «željeznog zida» i dozvolu putovanja u zapadnu Njemačku.

«Debeljko s velikim ušima u žutom puloveru»

Evo kako se Genscher prisjeća tih dramatičnih dana: «Bio je to najdirljiviji trenutak u mom političkom radu. Shvaćao sam ljude. I sâm sam otprilike u njihovoj dobi bio napustio DDR. Bili su napeti i puni iščekivanja. Kada sam im rekao da je put slobodan, zavikali su od sreće da je nezamislivo. Bio je to početak kraja.» Ponovno ujedinjenje Njemačke za Genschera predstavlja ostvarenje sna. «Debeljko s velikim ušima», kako ga karikaturisti sa simpatijama i privrženošću često crtaju, je rođen u istočnoj Njemačkoj, kamo je nakon pada Berlinskog zida stalno odlazio. Stoga je pravnik Genscher bio naročito ponosan, kada ga je Sveučilište u Leipzigu proglasilo počasnim doktorom znanosti: «Zahvaljujem vam na priznanju koje doživljavam kao veliku čast. Za mene je vrlo dirljivo ovo proglašenje počasnim doktorom znanosti Pravnoga fakulteta u Leipzigu, mog fakulteta od 1948.»

Strjelovita karijera mladog pravnika

Hans-Dietrich Genscher je rođen 21. ožujka 1927. u blizini Hallea. Tamo je, kao i kasnije u Leipzigu, po završetku Drugoga svjetskog rata studirao pravo. Kao član Liberalno-demokratske stranke Njemačke je i na vlastitoj koži osjetio prve godine komunističke diktature u DDR-u. 1952. je pobjegao na Zapad. U Bremenu je radio kao odvjetnik. U tom je gradu stupio u FDP – stranku slobodnih liberala Njemačke. Mladi je pravnik brzo napredovao u karijeri. 1965. je prvi put izabran za zastupnika u Bundestagu. Član njemačkog parlamenta ostao je sve do 1998.

Jedna od najomiljenijih javnih osoba

Svoje najmračnije dane u politici – tada kao savezni ministar unutarnjih poslova – Genscher je doživio 1972. godine, kada je pokušaj oslobađanja izraelskih sportaša, što su ih tijekom Olimpijskih igara u Münchenu bili oteli arapski teroristi, završio krvoprolićem. Genscher je ponudio ostavku, ali ju je socijaldemokratski kancelar Willy Brandt odbio. Brandtovu vlastitu ostavku zbog jedne špijunske afere, pak, nadležni je ministar unutarnjih poslova, Genscher, politički preživio neokrznut. Naprotiv: Kao nasljednik Waltera Scheela postao je ministar vanjskih poslova i predsjednik stranke FDP-a, na čijem je čelu bio 11 godina. U tom su se razdoblju liberali, koji su dotad bili koalicijski partneri socijaldemokratima u vladi, priklonili demokršćanima. Kancelaru Helmutu Schmidtu iz SPD-a parlament je izglasovao nepovjerenje. Na njegovo je mjesto došao Helmut Kohl iz CDU-a, dok su liberali predvođeni Genscherom ostali na vlasti – kao koalicijski partner konzervativnima. Mnogi su taj zaokret Genscheru uzeli za zlo. Liberali su tada zapali u tešku krizu. 1992. ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher najavio je svoju ostavku. No, i nakon što se 1998. oprostio od svih političkih dužnosti, do danas je ostao aktivni savjetnik i jedna od najomiljenijih javnih osoba.

Hrvati Genscheru podigli spomenik

U Hrvatskoj Genschera – zajedno s ondašnjim njemačkim kancelarom Kohlom –najviše pamte kao perjanicu međunarodne diplomacije u zauzimanju za priznanje hrvatske državne neovisnosti. Kao izraz narodne zahvalnosti za njegov doprinos i iskorak na putu međunarodnog priznanja Hrvatske Hansu-Dietrichu Genscheru je u Selcima na otoku Braču još 90-ih godina podignut spomenik – prvi takav u svijetu. U brojnim drugim gradovima, ali i manjim mjestima ulice i trgovi, pa čak i ugostiteljski objekti, prozvani su imenom legendarnog šefa njemačke diplomacije.