Ahmadinedžad postao "protivnik režima"

Uzrok konflikta u iranskom vodstvu već je zapisan u ustavu te zemlje: predsjednik kojega bira narod ima niži rang od gotovo svemogućega vjerskog vođe. A on je svoju moć tako izgradio da dekretom može poništiti odluke vlade i parlamenta. Predsjednik smije, istina, imenovati ministre, ali prije toga mora zatražiti suglasnost duhovnoga vođe.

Kad je u travnju 2011. Ahmadinedžad htio smijeniti svoga ministra za tajne službe Heydara Moslehija, Hamenei ga je prisilio da ministra zadrži. To poniženje je Ahmadinedžad teško podnio. Deset dana je bojkotirao rad vlade. Ali, nakon snažnih verbalnih napada i prijetnji iz tabora vjerskoga vođe, morao se s time pomiriti.

Posjet prijatelju u zatvoru

To je bio početak u javnosti vođenog sukoba dvojice najmoćnijih ljudi u Iranu. Najnoviji napad na predsjednika je odbijanje pravosuđa da mu dopusti posjet teheranskom zatvoru Evin. Ahmadinedžad je oštro uzvratio u otvorenom pismu šefu pravosudne ustanove Ajatolahu Sadeku Laridžaniju: "Pučanstvo mora imati pravo posjećivati zatvore. Ako Vi to pravo uskraćujete čak i predsjedniku, to ne znači ništa drugo nego kršenje ljudskih prava."

S obzirom da pravosuđe pripada u sferu Hameneijevog utjecaja Laridžani neće popustiti pritisku predsjednika. "U ovim teškim vremenima predsjednik bi se trebao brinuti o važnim stvarima za narod, a ne o zatvorima", odgovorio je svom suparniku. Laridžani uz to kaže da Ahmadinedžad ne poštuje podjelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu. A on uzvraća da neće odustati od posjeta zatvoru.

Da predsjednik sad želi posjetiti zloglasni zatvor vjerojatno ima veze s time što od rujna njegov prisni suradnik i savjetnik za medije Ali Akbar Javanfekr u tom zatvoru izdržava šestomjesečnu kaznu. Osuđen je zbog vrijeđanja državnog poglavara Hameneija i zbog "širenja neislamskih vrijednosti".

Uloga žrtve

Ahmadinedžad je istovremeno nastavio verbalne napade na organe podređene Hameneiju. Tako je Revolucionarnu gardu nazvao "našom krijumčarskom braćom". Očito se Ahmadinedžad u posljednjih pola godine svoje vladavine želi profilirati kao predsjednik kritičan prema režimu. Kritizirao je gašenje novina "Shargh", zagovarao uspostavu neke vrste odnosa sa SAD-om, a navodno je zahtijevao i ukidanje kućnog pritvora za dvojicu svojih suparnika, Mir Hoseina Musavija i Mehdija Karubija, vođa gotovo potpuno onemogućene oporbe.

Po mišljenju političkog stručnjaka Akabara Gandžija koji živi u egzilu na Zapadu, Ahmadinedžad se "pripremio za oštar sukob. On je spreman riskirati svoju funkciju, čak i ići u zatvor". Ali, zašto? Po Gandžiju na to pitanje postoji samo jedan odgovor: on teži eskalaciji sukoba. Što više oponira duhovnom vođi, tim veća je vjerojatnost da ga smijeni Hamenei izravno ili parlament uz Hameneijevo odobrenje. Tada bi Ahmadinedžad mogao preuzeti ulogu žrtve i kao branitelj interesa naroda krivicu za katastrofalno gospodarsko i socijalno stanje prebaciti na protivnički tabor.