Ako i ne bude odmah početak kraja rata, možda je ipak kraj početka

Primirje dogovoreno između izraelskog premijera Ariela Sharona i palestinskog predsjednika Mahmuda Abbasa pozdravlja se diljem svijeta. "To je prilika za povratak mirovnom procesu nakon godina umiranja i patnji" izjavio je na primjer glavni tajnik Ujedinjenih Naroda Kofi Annan ali koliko god da se mnogi nadaju kako će sada doista biti kraj spirali nasilja na Bliskom Istoku, nezadovoljnih ima sa obje strane i samo se može željeti da opet ne stigne vijest o novim žrtvama sa Bliskog Istoka. Jer, neke ekstremističke skupine - Islamski Džihad i Al Aksa Brigade - već su objavile kako ih ovaj prekid neprijateljstva uopće ne obavezuje da prekine oružanu borbu.

"Intifada, borba za oslobođenje nije završena. Ima znakova i događaju se stvari koje ne ukazuju na to kako izraelska strana doista želi da Intifada završi i da dođe do prekida neprijateljstava." Riječi su Abu Mahmada, vođe brigada Al Aksa sa sjevera Pojasa Gaze i nastavlja: "Ako će biti potrebno, onda će biti opet napada. Ako izraelska strana napadne, napast ćemo i mi. Tko će to spriječiti? Nemoguće je to zaustaviti nekom odlukom ili naredbom. Jer naši napadi su reakcija na izraelske provokacije i na ubojstava koje se vrši nad palestinskim narodom."

Shoshi Slutzki je jedna od židovki koja živi u naselju Ganei na jugu Pojasa Gaze i također je bila razočarana kada je vidjela Ariela Sharona da mirno šeće sa predsjednikom Egipta, Hosnijem Mubarakom: "Kada sam vidjela Sharona da šeće sa Mubarakom, imala sam osjećaj užasne izdaje. Ali to osjećam već mjesecima: Sharon je na našoj koži postao velikim, postao je to što jest uz pomoć nas naseljenika, osobito iz Pojasa Gaze. Posjetio nas je nebrojeno puta, ali danas nas ne želi više ni pogledati."

I svjetska javnost - usprkos pohvalama - nije toliko slijepa a da ne vidi kako je veoma lako pomutiti ovaj proces, ali povjerenica za vanjsku politiku Europske Unije, Benita Ferrero-Waldner ipak je umjereno optimistična: "To leži na izjavama oba državnika i na djelima u posljednjim danima. Sa jedne strane, ohrabruje vidjeti kako je Mahmudu Abbasu uspjelo dovesti razne frakcije PLO-a do dogovora, do "hudne". A sa druge strane, da je i premijer Sharon ovaj puta pozitivno reagirao i najavio kako bi mogao osloboditi pet gradova u Zapadnom Jordanu i dao naslutiti da je već i na ovom susretu spreman na značajne ustupke."

Jer ako i možemo strahovati kako to nije kraj svakom nasilju, neke bitne stvari su se promijenile: dok izraelski premijer nije htio razgovarati čak ni sa političarima koji su se samo susreli sa bivšim predsjednikom Palestine, Jassirom Arafatom u Sharm al-Scheichu je konačno opet došlo do susreta na najvišoj razini a koji će se i nastaviti. Sa druge strane, nakon predizborne gungule, američka ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice obećala je kako će Washington opet aktivno sudjelovati u Bliskoistočnom mirovnom procesu: "Amerika će učiniti svoj dio posla. Biti ćemo aktivni u ovom procesu sa našim partnerima. Pomoći ćemo konsolidaciji sigurnosti i obnovi palestinskih snaga sigurnosti. Surađivat ćemo sa našim prijateljima i u međunarodnoj zajednici i tu u regiji da bi pomogli Palestincima ojačati demokraciji. I veoma ćemo paziti da sve strane - Izraelce, Palestince i države u regiji - podsjetimo kako svi oni imaju svoje obaveze kako bi realizirali viziju dvije države koje žive jedna pored druge u miru."

A koliko god da na tom putu ima još kušnji i teškoća, sa obje strane ima i previše žena poput Tove Bahat koja je izgubila supruga u samoubilačkom napadu u Haifi prije dvije godine: "Nitko ne može vratiti djeci njihove očeve koji su im oduzeti. I nitko ne može vratiti ženi njenog muža i nitko ne može vratiti lijepe godine koje smo zajedno proživjeli. Ali puna sam nade da neće morati još ljudi platiti istu cijenu i da će ovi razgovori dovesti do pravog mira."