"S mladim muzičarima mogu nastajati čarolije"

Sa sedam godina je već svirala klavir, kasnije čelo. Meksička dirigentica Alondra de la Parra studirala je skladanje i dirigiranje u Mexico Cityju i New Yorku. Ova 35-godišnjakinja kao gostujuća dirigentica ravna raznim orkestrima svjetskog glasa, a od 2017. preuzima mjesto muzičke direktorice i glavne dirigentkinje Simfonijskog orkestra Queensland, jednog od najznačajnijih orkestara u Australiji.

Svojim koncertom u Palači lijepih umjetnosti u Mexico Cityju 6. lipnja ove godine otvorila je "Godinu Njemačke" u Meksiku. Muzičari Njemačkog orkestra mladih daju "glazbenu potporu" muzičarima Orkesta Escuela Carlos Chavez orkestra u izvedbi djela Ludwiga van Beethovena i Silvestrea Revueltasa. Pod ravnanjem Alondre de la Parre će ovoga četvrtka (15. rujna) biti izveden Campus-koncert Njemačkog orkestra mladih koji će nastupiti s Pokrajinskim orkestrom mladih Sjevernog Porajnja i Vestfalije i meksičkim solistima, što je zajednički projekt Beethovenovih svečanosti i Deutsche Wellea. Na koncertu će, između ostalog, biti premijerno izvedena skladba "Zimmergramm" meksičkog skladatelja Enrica Chapela po narudžbi DW-a.

DW: Prošlog ljeta ste u jednom orkestru ujedinili mlade muzičare iz njemačkog i meksičkog orkestra. Do čega je to dovelo?

Alondra de la Parra: I Njemački orkestar mladih i Orchester Carlos Chavez su bili veoma dobro pripremljeni i zbog toga je još trebalo samo uskladiti zvuk i ritam. Bilo je vrlo uzbudljivo. Bila sam jako sretna što im mogu dati da sviraju Beethovena i Revueltasa. Beethoven je poznat svugdje, i u Meksiku, a ova generacija njemačkih glazbenika je sretna što je upoznala naš repertoar.

Radite često s mladim muzičarima? Šta je u tome posebno?

Volim raditi s njima, jer me oni stavljaju pred drugačije izazove. Ponekad moram objašnjavati i ono što se podrazumijeva, ali se događa i suprotno. Jer mladi muzičari ponekad istog trena razumiju nešto za što je profesionalcima potrebno mnogo više vremena. A s ovim nebrušenim talentima mogu se događati čarobne stvari. Osim toga, volim raditi s mješovitim orkestrima jer to doprinosi da muzičari steknu još više iskustva. I ne zaboravimo da je zadatak glazbe povezivati ljude kako bi mogli razmjenjivati emocije, ideje i slike.

Dirigirali ste djela Enrica Chapela. Kako izgleda rad sa skladateljem i što mislite o njegovoj glazbi?

Enrico je moj prijatelj i kolega od početka moje karijere. Jedna od prvih skladbi koje sam dirigirala u New Yorku bila je "Inguesu", glazba koja je napisana na temelju jedne nogometne utakmice. Mi smo čak išli i u istu muzičku školu, doduše ne u isto vrijeme jer on je dosta stariji. On je izuzetan skladatelj. Iza njegove glazbe uvijek se krije neka priča. Njegova iscrpna istraživanja su razlog da je svaka njegova nota na pravom mjestu. Volim raditi s Enricom. Zaista je sjajno raditi s njim, pričati o njegovoj glazbi i biti uključen u njegov kreativni proces.

Što nam možete reći o novim Chapelinim djelima koja ćete dirigirati u Bonnu?

Kod Enrica uvijek postoji neka priča. U ovim djelima se radi o vremenu nakon Meksičke revolucije i o vremenu prije Prvog svjetskog rata kada su se sastale vlade Njemačke i Meksika kako bi pregovarale o mogućem savezu. Tako da je iza njih zanimljiva priča. U skladbi se pojavljuju različiti karakteri iz tog vremena, kako meksički tako i njemački. Osim toga, tu će biti i jedan fantastični gitarist - Pablo Garibay. I to je odlična ideja.

A imate li omiljenu skladbu kada se radi o Beethovenu?

Svaka nota koju je Beethoven napisao je grandiozna, ali, mislim, da je moj favorit "Eroica", njegova 3. simfonija. Ona je nevjerojatno dobro napisana. U njoj je sadržano toliko ljepote i istovremeno je toliko duboka. Ta skladba jednostavno ima puno toga za reći.

Razgovor vodila Kathrin Lemke.