Antički atlet - iz podmorja pred zagrebačku publiku

Kada je 1996. godine belgijski državljanin Rene Wouters roneći u blizini otočića Vele Orjule kod Lošinja otkrio pijeskom prekriveni brončani kip, svoje je saznanje isprva odlučio zadržati za sebe. No, očito ne želeći se igrati arheologa odmetnika, Wouters je ipak preko belgijskoga i britanskog veleposlanika u Hrvatskoj stupio u kontakt s Ministarstvom kulture koje ga je pozvalo na razgovor, prisjeća se ministar kulture Božo Biškupić: «Međutim, taj Rene Wouters je napravio amaterske snimke nalaza i u međuvremenu je kontaktirao jedan privatni arheološki institut u Belgiji koji vodi poznati lovac na blago Robert Stenuit i predao im fotografije. Na sljedećem razgovoru pojavio se i Stenuit i počeli su pregovori da nam otkriju gdje se kip nalazi.»

Dokumentarac National Geographica

Za priču se zainteresirala i filmska ekipa koja radi dokumentarce za National Geographic koja je ponudila financijsku pomoć za važenje kipa uz uvjet da dobiju ekskluzivno pravo praćenja akcije za inozemstvo, a i sam Wouters, kojem je prema zakonu pripadala tako zvana nalaznina, odnosno 10 posto vrijednosti artefakta, na kraju se odrekao novca. Zahvaljujući stjecaju okolnosti, 1999. godine sve je bilo spremno za vađenje brončane statue koju stručnjaci smještaju u razdoblje između 2. i 1. stoljeća prije Krista. Radilo se na dubini od 45 metara, a među 30-ak ronilaca koji su izveli akciju bio je i sadašnji pomoćnik ministra kulture Jasen Mesić: «Taj zadnji dan kada je na brodu uz 28 ronilaca bilo i mnogo vaših kolega novinara situacija je bila dosta dramatična jer smo tek u predzadnjem zaronu uspjeli ukrcati statuu u sanduk. Cilj je bio ukrcati statuu u metalni sanduk da bi se onda prelila pijeskom koji bi ju stabilizirao. Znali smo da kip ima napukline i na ramenu i na nozi i na glavi. Ovakve statue su vrlo rijetke, i uglavnom nisu bile vađene arheološkim metodama, nego su bile slučajni nalazi iz mreža. I s te strane Apoksiomen je još po nečemu jedinstven.»

Složena restauracija

Nakon vađenja kip je prošao niz restauratorskih postupaka – od desalinizacije do konsolidacije pukotina aralditnom smolom, najveći dio analiza obavljen je u znanstvenom laboratoriju instituta Opificio delle Pietre Dure u Firenci, a Hrvatski restauratorski zavod u projekt je bio uključen od samoga početka izrađujući pomagala za vađenje i prijenos te provodeći konzervatorsko – restauratorske radove. Utvrđivanje razdoblja nastanka kipa, olakšalo je i jedno zanimljivo otkriće - ispričao je ravnatelj Hrvatskoga restauratorskoga zavoda Ferdinand Meder: U kip se, naime, u davna vremena zavukla obitelj miševa, a prema ostacima njihova doma, odnosno travki i sjemenja datiraju dobiveni su neki konkretni podaci: «Oko 1. stoljeća je kip već bio odložen i oštećen, biološki materijal je u njemu, i otprilike u to je vrijeme bio ukrcan u neki brod koji ga je transportirao prema sjevernom Jadranu gdje ga je očito zadesila oluja ili neki sličan incident zbog kojega je kip odbačen u more da bi se riješio tereta, ili je sam kip naprosto ispao s broda.»

Gdje će završiti Apoksiomen?

Apoksiomen se sada nalazi u zagrebačkom Arheološkom muzeju gdje će biti izložen do rujna, a nakon toga će biti predstavljen i firentinskoj publici. Konačno mjesto gdje će biti postavljena vrijedna statua još se, nažalost ne zna, no možda to bude upravo Centar za podvodnu arheologiju, koji će djelomično zahvaljujući i otkriću drevnog brončanog kipa, biti otvoren u jesen u Zadru.