Azil u Hrvatskoj - dobar zakon koji će se teško provoditi

Opća je ocjena da je zakon, koji je izrađen na temelju međunarodno pravnih standarda u zaštiti tražitelja azila i azilanata, dobar, no javnost u Hrvatskoj nema osobito pozitivno mišljenje prema azilantima. To će dodatno otežati njegovu provedbu, upozoreno je nedavno na okruglom stolu, koji su organizirali Hrvatski pravni centar, UNHCR i Centar za ljudska prava.

Nakon sedam godina od početka izrade Hrvatska napokon dobija Zakon o azilu, koji je u cijelosti kompatibilan sa smjernicama Europske unije, a u njegovoj pripremi pomoć su pružale i organizacije poput UNHCR-a. Pravni stručnjaci ocjenjuju da je zakon dobar, ali – naglašava Tena Erceg iz Centra za ljudska prava u Zagrebu, uz jednu ogradu: ”Jedina zamjerka odnosi se na proces odlučivanja o zahtjevu za azil. Po našem zakonu prvostupanjsku odluku donosi Ministarstvo unutarnjih poslova. U slučaju da je zahtjev odbijen drugostupanjsku odluku donosi posebno povjerenstvo koje osniva Vlada RH. Dakle, opet je u pitanju jedno izvršno tijelo, kao što je i MUP. U većini zemalja je uobičajeno da ovu drugostupanjsku odluku donosi sudbeno tijelo – upravni sud.”

No, velikim se napretkom smatra što je zakon uopće donesen jer do danas u Hrvatskoj ni jedan zahtjev nije bio odobren. ”Naravno zbog toga što nije bilo zakona" objašnjava Erceg.

Prošle su godine, dakle bezuspješno zahtjev za azilom podnijele 63 osobe. Najviše ih je bilo iz Liberije (14 zahtjeva), zatim iz Srbije i Crne Gore (10), iz Palestine je bilo osam osoba koje su podnijele zahtjev za azil, iz Alžira je šest, a iz Bosne i Hercegovine pet. Tražitelji azila dolazili su i iz Kameruna, Irana, Izraela, Iraka, Nigerije, Rumunjske i Somalije. Svi oni, zajedno s četrdesetak tražitelja azila koji su zahtjev podnijeli u prva tri mjeseca ove godine još uvijek se nalaze u Prihvatnom centru za strance u Ježevu gdje bi se, ubuduće trebali zadržavati srazmjerno kratko. U Ježevu bi se obavljao zdravstveni pregled, osnovna registracija i uzimanje otisaka prstiju. Nakon što ljudi zatraže azil bit će prebačeni u Centar za prihvat azilanata, gdje će čekati rješenje. Iako je za pripremu uvjeta za provedbu Zakona o azilu bilo relativno dosta vremena – prošlo je više od godinu dana od njegova donošenja – u Centru za ljudska prava nisu baš sigurni da će baš 1. srpnja krenuti sve kao podmazano: ”Zakon je sam po sebi jako dobar, međutim najveći problem je što je on za sada barem praktično neprovediv” kaže Tena Erceg i nastavlja: ”Prije svega Hrvatska još uvijek nema azilantski centar. Određena je lokacija koja bi trebala biti u Stubičkoj Slatini, ali tamo već dugi period lokalno stanovništvo i vlasti protestiraju. Mi očekujemo da unatoč tomu MUP neće odustati od te lokacije. Problem je da osim toga što nemamo infrastrukturu, Hrvatska još uvijek nema ni stručnog kadra. Prije svega se misli na prevoditelje, koji su stalni problem, i na educiranu policiju. Treća stvar koja je bitna jest da se jednostavno nema novaca za to. Hrvatska vlada za ovu godinu u svom proračunu uopće nema stavku koja bi se odnosila na azilante. Prema nekim procjenama, jedan tražitelj azila u prosjeku stoji od 25 do 50 eura po danu. Ako bi se uzelo da u jednoj godini Hrvatska na brizi svakoga dana ima stotinu azilanata bilo bi potrebno osigurati skoro milijun eura, a Hrvatska jednostavno taj novac nema.”

Iz programa Cards, Europska je unija za pripremu projekata i lokacije za azilantski centar Hrvatskoj osigurala 800 tisuća eura, a dodatnih 200 tisuća isti izvor nudi za osposobljavanje kadrova koji bi radili u tom centru, te za uspostavu računalne banke podataka.

Rasprave i prosvjedi protiv prihvatilišta za azilante vode se već godinama. Svako mjesto koje je do sada bilo u igri organiziralo je prosvjede i iznosilo argumente kako će takva institucija uništiti ugled određenog mjesta odnosno naselja, a takav negativan stav prema azilantima u javnosti nije slučajan. MUP, UNHCR, Crveni križ i ostale organizacije koje se bave tom problematikom upozoravaju da se čak i u medijima ne shvaćaju osnovni pojmovi kao što su azil, azilanat, tražitelji azila i slično. Ove institucije navode kako je posebno potrebno senzibilizirati javnost. Tim povodom su sredinom prošlog mjeseca organizirali seminar za predstavnike medija, ali odziv novinara bio je više nego skroman.

Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski naglašava da u Hrvatskoj, kako zbog zemljopisnog položaja, tako i zbog moralne obveze, jer je i sama u vrijeme rata od drugih zemalja za svoje građane tražila utočište, postoji realna potreba za aktivnostima azila. Osim toga, neke su zemlje Europske unije odlučile da će ilegalne useljenike vraćati u treće države iz kojih su ušli u Uniju. Od 1. svibnja Hrvatska je na neposrednoj granici s EU-om, a budući da ju krijumčari ljudima koriste kao tranzicijsku zemlju, realno je za očekivati da će joj biti vraćen dio ilegalaca. Tena Erceg iz Centra za ljudska prava naglašava da je i to uređeno novim Zakonom o azilu. ”Ti ljudi su zaštićeni već "non-refoulement" načelom – to je zabrana prisilnog udaljavanja ili vraćanja. Prema sadašnjem zakonu Hrvatskoj neće biti dopušteno prisilno udaljiti azilante iz zemlje ako se utvrdi da su im život ili sloboda ugroženi u zemljama iz kojih su pobjegli. Ono što ostaje jest da Hrvatska tim ljudima dodjeli azil."