Büchnerova nagrada Wilhelmu Genazinu

Do sada su njome nagrađeni velikani književnosti njemačkog govornog područja poput Gottfrieda Benna, Friedricha Duerrenmatta, Heinricha Boella, Ericha Kaestnera i Guentera Grassa, a ove godine ide u ruke jednog autora nepoznatog širokoj domaćoj čitateljskoj publici, a i velikom dijelu upućene inozemne javnosti, 61-godišnjem autoru Wilhelmu Genazinu.

Oni koji poznaju i prate rad Wilhelma Genazina smatraju da je Akademija donijela ispravnu i dobru odluku unatoč činjenici da ove godine nagrađeni autor nije jedan od pisaca koji se obraća širokoj publici, pa ne uživa popularnost kao većina dosadašnjih laureta. Genazina, međutim, književni kritičari vrlo cijene.

Počeo je svoju karijeru kao slobodni novinar, radio je kao urednik u brojnim novinama i časopisima, a postao je poznat u sedamdesetima kao autor satiričkog lista ”Pardon”.

Na literarnu pozornicu kročio je krajem 70-etih. U svojoj trilogiji o o Abschaffelu stvorio je sliku o sramežljivom službeniku usamljenom u otuđenom svijetu. Genazino je onda još htio, kako je sam rekao, pisati društveno kritične knjige. Kasnije se njegov stil znatno promijenio, no centralno mjestu u njegovom djelu i dalje je ostalo ono što je odlikovalo i njegova rana djela - precizno promatranje ljudi i stvari kojima se oni bave. A tu mu je pomogla i novinarska škola koju je prošao.

”Kad nešto želim zadržati, onda to moram doista i staviti na papir u stilu novinskog reportera, jer bi inače često ono što sam u tijeku dana znao uočiti navečer nestalo i bez zapisivanja bi to stvarno otišlo u nepovrat. A to je već bio korak u profesionalnost.”

S knjigom "Der Fleck, die Jacke, die Zimmer, der Schmerz", "Mrlja, jakna, sobe, bol" (1989.) njegov stil se počeo mijenjati. krenuo je u drugom pravcu. U njegovim novim tekstovima može se naći tihi, suzdržani prozni ton začinjen blagom duhovitošću i humorom ”na drugu loptu”. Humor i ironija za ovog autora su, kaže, eliksir života:

"Kulturno dobro humor se tijekom godina pretvorio u jednu vrst ironije i toj ironiji sam ja uvijek bio i ostao vjeran, bez nje ne bih mogao ni pisati niti živjeti.”

Ova pažljiva, hipersenzibilna uporaba šale i satire, vica i humora bila je i jedan od glavnih povoda njemačkoj Akademiji za jezik i pjesništvo da najugledniju njemačku književnu nagradu dodijeli ove godine upravo Wilhelmu Genazinu, autoru romana više od deset romana među kojima su "Die Obdachlosigkeit der Fische", "Beskućništvo riba", "Die Kassiererinnen", "Blagajnice" i "Leise singende Frauen", "Žene koje tiho pjevaju". Predsjednik Akademije, Klaus Reichert objašnjava:

"O Genazinu pričamo već više godina i smatramo ga jednim od najoriginalnijih, najduhovitijih pisaca, a to se baš ne može često naći u njemačkoj književnosti - mi imamo puno dubokih pisaca, ali malo duhovitih, tako da se nakon svake njegove nove knjige sve više govorilo o njemu kao o stvarno jednom od središnjih aktera u njemačkoj književnosti.”

Nešto široj popularnosti Genazina pridonijela je i televizijska emisija o književnosti koju je vodio književni kritičar Marcel Reich-Ranicki i u kojem je njegov roman ”Ein Regenschirm fuer diesen Tag" (2001.), "Kišobran za ovaj dan", ocijenjen izrazito pozitivno. Nakon toga su ljudi pohrlili kupiti hvaljeno djelo pa je ono, samo u tvrdom uvezu, prodano u 40 000 primjeraka.