Balkanski egzibicionizam ili austrijski kulturni feudalizam?

«Loša, negativna reklama je najbolja reklama, jer ljudima golica maštu, budi im interes za sam komad», tako je u intervjuu tjedniku Feral Tribune komentirala 30-godišnja dramaturginja Nina Mitrović to što je jedan novinar bijesno tresnuvši vratima napustio prošle godine splitsku premijeru njezine drame 'Kad se mi mrtvi pokoljemo'. No, hoće li rastuća glad za njezinim novim komadom nastala uslijed negativne reklame moći biti zadovoljena s obzirom na to da je Nina Mitrović zabranila svako kazališno uprizorenje, javno čitanje ili objavljivanje svog najnovijeg komada, monodrame 'Familija u prahu'?

Kakvi "moralni razlozi" se kriju iza odbijanja nagrade?

Učinila je to nakon što je odbila tom dramom osvojeni natječaj austrijskog Ministarstva za evropske i međunarodne odnose koji su u okviru kulturnopolitičkog težišta 'Culture Matters' u Makedoniji, Srbiji, i prošle godine u Hrvatskoj, provodili austrijski kulturni forumi. «Smatram da način na koji se natječaj realizira i smjer kojim isti ide u potpunosti odudara od mojih moralnih principa i istovremeno ugrožava moja prava kao umjetnika. Prihvaćanjem ove nagrade umanjila bih, s jedne strane, vrijednost nagrada koje sam do sada dobila, s druge strane, dovela bih u nesuglasje svoje osobne stavove i stavove koje zastupam u svojim dramskim djelima», objavila je Mitrović na jednom internetskom portalu, inače rezerviranom za njezine ekskluzivne izjave, samo dva dana uoči svečane dodjele nagrade u vrijednosti od 3500 eura. O kakvim se moralnim principima radi, nije precizirala. Dodala je tek da će sa svim potankostima nastavak na tom istom portalu uslijediti nakon reakcije Austrijskog kulturnog foruma, što svjedoči o taktičkoj igri na koju Forum sada mami Nina Mitrović.

Evropski pristojna reakcija

Za pretpostaviti je da ih je njezino odbijanje zateklo, tim više što je u jednim dnevnim novinama samo tjedan ranije izrazila zadovoljstvo zbog dobivene nagrade, prijevoda koji će uslijediti i objavljivanja drame izvan Hrvatske, no njihovo je priopćenje, iako ne visoko pismeno, bilo kratko, suzdržano i evropski pristojno: «Austrijski kulturni forum primio je sa žaljenjem obavijest o njenom iznenadnom i naknadnom odbijanju nagrade. To što gđa Mitrović dotičnu nagradu ipak ne želi primiti, njena je osobna odluka.» Koliko je poznato, u trenutku u kojem će ovaj tekst već biti objavljen, Austrijanci će nagradu, u jednom mondenom zagrebačkom lounge-baru uručivati drugoplasiranom natjecatelju čije je ime za sad nepoznato.

Netransparentnost ostavlja prostor špekulacijama

No još je manje poznato hoće li biti jasniji razlozi zbog kojih je Nina Mitrović nagradu odbila, hoće li se pokazati točnima spekulacije jednih kako se radi o čistom balkanskom egzibicionizmu ili spekulacije drugih prema kojima natječaj nije ništa drugo do 'austrijski kulturni feudalizam', spekulacije dakako, no njima je svojom nespremnošću da otvoreno govori prostor otvorila upravo Nina Mitrović. Zagovornicima druge koncepcije ne promiče primijetiti kako je neprincipijelno da iza cijeloga projekta stoji jedan, uvijek isti čovjek, austrijski režiser Christian Papke, pokretač projekta koji predsjeda žirijem, koji nagrađenu dramu zatim uprizoruje, i dakako, potpisuje njezinu produkciju. O kakvim se točno formulacijama u ugovoru radi, gubi li autor prava nad svojim djelom ili njegovim dijelovima, nije poznato, jer o tome Nina Mitrović nije govorila. Ukoliko bi se to pokazalo točnim, bila bi to nemala blamaža za «austrijske feudalce», no bi li to bili moralni razlozi zbog kojih bi nagradu valjalo odbiti, ili bi to tada bili neki drugi razlozi?

Propozicije natječaja unaprijed poznate

«U svakom ozbiljnom natječaju uvijek se unaprijed znaju propozicije, i to što joj stoji u ugovoru ona je morala znati», rekao nam je u razgovoru jedan od članova žirija, napominjući da Nina Mitrović nije ni Krleža ni Jergović, te da sa svojim nevelikim opusom i dramama koje nisu tako osobito prihvaćene i nije u poziciji da se ponaša na ovaj način, osim, naravno, ako se ne radi o nekom skandaloznom izigravanju prava nad njezinom intelektualnom imovinom. «Ne usuđujem se ni pomisliti da jedna evropska fondacija sebi dozvoljava takvu vrstu manipulacije», reći će jedan naš sugovornik iz zagrebačkih kazališnih krugova koji ostaje skriven samo stoga i opet jer su i pozicije Mitrovićeve do danas ostale skrivene, što svjedoči, složit ćemo se, o njezinom netransparentnom refleksu.

Nerazumljiva tajnovitost

Obično stabilan čovjek navede razloge, objasni uspravno i integrirano svoje stavove, kaže naš sugovornik, ovako, ovo više nalikuje zapjenjenosti za kavanskim stolom, tim više što se pažljivim uvidom u estetiku Nine Mitrović ipak dadu iščitati natruhe autističnog lokalizma. Kao i u mnogih pisaca koji su se doticali rata i kod nje je, tek u slojevima, ali ipak moguće prepoznati temeljnu nespremnost da se 'svojoj strani' pogleda u oči. A pompozna zabrana izvođenja ili čitanja djela priličila bi tek jednom Beckettu, analizira on s neskrivenom ironijom uistinu rijetku situaciju. Nebrojeno smo puta svjedočili javnim nezadovoljstvima kada su nagrade odlazile u ruke velikim a kontroverznim piscima, svjedoku pokajniku Günteru Grassu ili zlosretnom Peteru Handkeu, donatori i organizacije sporne su u samo dva slučaja – kada su profašističke ili kriminalne. Može li se Austrijski kulturni forum svrstati i u jednu od tih skupina?