1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Barroso: spremnost na kompromise i desni liberalizam

Andrea Jung-Grimm30. lipnja 2004

Bio je to jedan od najkraćih sastanaka na vrhu u povijesti Europske unije: nakon samo pola sata šefovi država i vlada jedinstveno su za novog predsjednika Europske komisije nominirali portugalskog premijera Josea Emanuela Duraoa Barrosoa.

https://p.dw.com/p/9ZJK
Barroso najavljuje svoju ostavku na dužnost portugalskog premijera
Barroso najavljuje svoju ostavku na dužnost portugalskog premijeraFoto: dpa

Još prije samo osam dana, na prethodnom sastanku na vrhu, donošenje odluke o nasljedniku sadašnjeg predsjednika Komisije Romana Prodija, moralo je biti odgođeno zbog nesuglasica oko kandidata. Za ovaj iznenadni zaokret u prvom je redu zaslužan irski predsjedatelj Europskim vijećem Bertie Ahren, koji je brojnim bilateralnim razgovorima pripremio teren za jučerašnju jednoglasnu odluku. Ahren nakon njezinog objavljivanja nije skrivao zadovoljstvo:

“Jose Manuel Durao Barroso ima kvalitete koje u ovim vremenima treba jedna jaka i neovisna Komisija. Vrlo sam sretan da je nominiran. Znam da će Komisiju voditi sa snagom, upornošću i vizijama. I mislim da i on zna da će ga članovi Komisije podupirati u izazovima koji su pred njim.”

Nominacija portugalskog premijera za dužnost predsjednika Europske komisije u Europskom je vijeću bila još samo puka formalnost, ali je zato ishod glasovanja u europskom Parlamentu još uvijek neizvjestan. Glasovi zastupnika iz redova konzervativne Europske narodne stranke smatraju se sigurnima, ali oni još uvijek nisu dovoljni za potvrdu nominacije. Frakcije europskih socijaldemokrata, liberala i zelenih za sada su se o Barrosovoj nominaciji izrazili negativno. Oni smatraju da mu nedostaje europsko-politički profil, karizma i sposobnost da progura vlastita stajališta. No, te sve kritike na Barrosoa očito nisu ostavile posebni dojam. On je nakon jučerašnjeg sastanka u Bruxellesu izjavio:

“Dovoljna je većina s jednim glasom više. Ja se ne bojim. To je demokracija, načelo većine. Naravno, bilo bi lijepo kada bi bilo više glasova, ali to ovisi o zastupnicima. Ono što ja želim je potpora Parlamenta, jer to je načelni uvjet.”

Jose Manuel Durao Barroso svoju je političku karijeru započeo za vrijeme portugalske Revolucije karanfila kao pristaša marksizma, no ubrzo nakon toga krenuo je u smjeru desnog liberalizma. To je prilično ekstremna promjena za jednog političara, koji je prije poznat po svojoj spremnosti na kompromise nego po autoritativnoj vladavini. 48.-godišnji portugalski premijer studirao je političke znanosti u Sjedinjenim Američkim Državama, s 29 godina postaje zastupnik u portugalskom Parlamentu, s 30 državni tajnik, a s 36 ministar vanjskih poslova. Na dužnost premijera došao je na izvanrednim parlamentarnim izborima prije dvije godine, a Vladu je formirao u koaliciji s desno-konzervativnom Narodnom strankom, koja je prilično kritična što se tiče europskih integracija.

U ožujku prošle godine upravo je na portugalskom Azorskom otočju definitivno zapečaćena odluka o ratu u Iraku. Ondje su se sastali američki predsjednik George Bush, britanski premijer Tony Blair, španjolski premijer Jose Maria Aznar i Barroso kao domaćin. Portugal danas u Iraku ima oko 130 vojnika, no zbog potpore vojnoj kaoliciji portugalski je premijer jučer mogao biti siguran u podršku Britanaca.

Osim rata u Iraku od još većeg je značaja za njegovu nominaciju činjenica da je on konzervativni premijer jedne male zemlje koja je članica i euro-zone i Schengenskog sporazuma. Tu kombinaciju preduvjeta sigurno ne ispunjava mnogo njih. I Barrosovi bi se nedostaci na kraju mogli pokazati kao prednosti. Naime, on nastupa skromno i stručnjak je za postizanje kompromisa, pa zato sigurno neće biti taj koji će iz središta europske medijske pozornosti pokušati izgurati gospodu Chiraca, Schroedera, Blaira i Berlusconija. U svakom slučaju, Borroso se jučer na nominaciji zahvalio krajnje europski: na portugalskom, engleskom i francuskom:

"Vrlo sam sretan i ponosan da je moja nominacija prošla jednoglasno. To pokazuje da ja kao mogući novi predsjednik Europske komisije imam uvjete za vođenje jake Komisije. Jer, mi u Europi trebamo jaku Komisiju koja ima autoritet i u skladu s tim može surađivati s državama članicama i Europskim parlamentom.”

Barroso je, istina, dobio potporu njemačke Vlade, ali on nije bio kandidat kojeg je priželjkivao kancelar Gerhard Schroeder: “On nije bio moj kandidat. Bilo bi pogrešno kada bi se sada pravili da je bilo drugačije. Ali, ako dobije potporu Parlamenta on će biti naš zajednički predsjednik i ja mu stvarno namjeravam dati punu podršku.”

U zamjenu za svoju potporu Barrosou Schroeder očekuje da će Njemačka moći imenovati novog europskog takozvanog “super-povjerenika” za gospodarstvo i industriju. Vlada u Berlinu za tu je dužnost već predložila sadašnjeg europskog povjerenika za proširenje Guentera Verheugena. Schroeder se zalaže za uvođenje položaja povjerenika za gospodarstvo i industriju koji bi istovremeno bio i zamjenik predsjednika Europske komisije. To podržavaju i njemački kršćanski demokrati, no njihova šefica Angela Merkel nije suglasna s Verheugenovom kandidaturom:

“Takva brza odluka saveznog kancelara onemogućava potragu za najpogodnijim kandidatom. Željela bih da se diskusija o tome nastavi na zajedničkoj razini.”

Angela Merkel smatra da bi na dužnost “super-povjerenika” trebalo imenovati dokazanog gospodarskog stručnjaka, a ne politologa i socijaldemokrata Verheugena.

Nakon proširenja Europske unije Njemačka više nema pravo na dva nego samo na jednog člana Komisije. 25 članova Komisije bit će imenovano u dogovoru s novim predsjednikom, a njih će zatim morati potvrditi Parlament. Komisija u novom sastavu s radom započinje 1. studenog.