Berlin - grad pod opsadom vrana

Subota uvečer, Berlin, Alexanderplatz: visoko na sivom jesenjem nebu, iznad glava prolaznika i turista, kruži jato vrana. Nakon nekoliko minuta mijenjaju smjer kretanja i lete u pravcu središta grada, prema zgradi Parlamenta. Ovdje je noću posebno mirno, nema mnogo svjetla. Ovo je mjesto očigledno kao stvoreno da na njemu vrane provedu svoje noći – isto kao i u okolici Kancelarskog ureda, u Mauerparku, u Tiergartenu ali u blizini zračne luke Tegel. Vrana u međuvremenu već ima toliko da se Berlinčanima kad pogledaju u nebo doslovno ledi krv u žilama.

„Kada ih vidim na stablima ili na krovovima, automatski pomislim na film Alfreda Hitchcocka 'Ptice'“, kaže primjerice jedan od prolaznika. I on je čuo za priču da su vrane ne tako davno navodno napale jednog čovjeka u pomodnoj četvrti Prenzlauer Berg. Jedna žena čak navodi slučaj kada je trg ispred Njemačkog kazališta nekoliko dana bio zatvoren za promet – zbog vrana koje su napadale prolaznike.

Vrane samo štite svoje mlade

„Kako, gdje i zašto vrane napadaju, to se u ovakvim pričama često rado zaboravlja“, navodi ornitolog Jens Scharon iz njemačkog Saveza za zaštitu prirode (NABU). Njemu su kako kaže, slučajevi da vrane napadaju ljude poznati, no one to čine samo u proljeće kada dobivaju mlade.

Prema njegovoj procjeni, godišnje sveukupno ima svega pet do deset slučajeva kada se vrane obruše na ljude. „To su izuzeci. Rijetke su vrane koje imaju toliko izražen nagon prema zaštiti svog teritorija. No, u tim slučajevima one jednostavno ne razlikuju čovjeka od vrana. Ali, to su rijetki slučajevi“, kaže Scharon. On dodaje kako se u pravilu radi o tome da mlade vrane ispadaju iz gnijezda ili jednostavno padnu na zemlju prilikom prvih pokušaja letenja, a prolaznici ih tada podižu misleći kako će im učiniti nešto dobro. „U tom trenutku, roditelji vrane, zabrinuti za mladunče, kreću u napad na ljudskog spasitelja“, kaže Jens Scharon.

Osim toga, poznati su i slučajevi kada vrane napadaju ljude iako pri tome ne misle zapravo ništa loše. „Vrane koje već dugo vremena žive uz čovjeka, navikle su na njegovu blizinu. Mnogi ih hrane a ptice im tom prigodom čak slijeću na ruke. No, kada to isto pokušaju učiniti nekome tko možda nije prijatelj životinja, tada taj netko u ovakvom ponašanju vidi opasnost. Misli da ga vrana napada iako to ona zapravo uopće ne čini“, kaže ornitolog Scharon.

Ptice u prirodi pronalaze sve manje hrane

„Vrane zapravo uopće ne predstavljaju nikakvu opasnost za ljude a i ne postoji opasnost da bi njihova brojnost mogla prerasti u pravu pošast. Činjenica da ih u Berlinu ima toliko mnogo samo oslikava promijenjenu situaciju u gradovima i izvan njih. U okolici Berlina ima sve manje polja, sve manje mjesta gdje su vrane zapravo prije živjele i hranile se raznim insektima. One su prisiljene preseliti se u grad; na mjesta bogata otvorenim kantama za otpad i kioscima na kojima se prodaje fast food“, kaže biolog Guntram Meier.

Samo se žele igrati, kao djeca…

U jesen i zimi, kada ih u Berlinu ima posebno mnogo, tada vrane nerviraju čak i zaštitnike životinja budući da doista nanose velike štete. „Nije rijetkost da se primjerice koriste brisačima na automobilima kako bi recimo razbile neki orah ili lješnjak. Pri tome kljunom često gule lak na automobilima“, kaže Guntram Meier.

Jens Scharon dodaje kako su ove ptice prije nekoliko godina oštetile i krov na zgradi berlinskog Glavnog željezničkog kolodvora do te mjere da je ovaj prokišnjavao. „Sjećam se slučaja kada su vrane s krova hotela Radisson u središtu Berlinu bacale kamenčiće na ulicu. Pri tome su oni padali na prozore i stakla od kojih je svaki stajao barem 5.000 eura. Izgledalo je kao da ih namjerno bacaju, kao da ih posebno zabavlja kad bi se čulo pucanje stakla. Očito su se samo htjele igrati, kao djeca kada namjerno čine nepodopštine“, kaže Uwe Abraham, inženjer.

„Moramo se poistovjetiti s njima…“

Što dakle učiniti? Vrane u Njemačkoj nije dozvoljeno uništavati, trovati ili na bilo koji drugi način ubijati. „Ponekad je dovoljno primjerice, malo odrezati grane na stablima, kontejnere za otpad postaviti negdje drugdje. Moramo se poistovjetiti s njima, 'razmišljati' kao one i naći ćemo rješenje“, kaže Guntram Meier. Na njegov savjet je tako nedavno riješen problem krova hotela Radisson. Sada se na njemu više ne nalaze sitni kamenčići već veće kamenje. „Ovo više ne mogu staviti ili podignuti sa svojim kljunom. Pokušale su nekoliko puta, no nije im uspjelo. Oduzeli smo im igračke – i problem je riješen“, zaključuje Meier.