Berlin i dalje skeptičan naspram Atene

Nakon izborne pobjede konzervativne stranke u Grčkoj, Angela Merkel nazvala je šefa pobjedničke stranke Antonisa Samarasa i čestitala mu. No, kako se saznaje iz priopćenja Ureda kancelarke, Merkel je tom prigodom izrazila i svoja očekivanja po pitanju ispunjenja obveza Grčke prema Europi. Drugim riječima, pobjeda Samarasa, za Berlin očigledno ipak nije razlog za neko veliko slavlje, već više znači pobjedu manjeg nad većim zlom.

Protiv Tsiprasa ali ne za Samarasa

Angela Merkel već je doduše više puta naglašavala kako su odnos i politika neke zemlje prema Europi, stvar njezinih unutrašnjopolitičkih odluka, no ovoga puta, kada je bila u pitanju Grčka i izbori, mora se reći da je ovo prvi put u povijesti EU-a da se na izborne rezultate neke zemlje na tako masivan način pokušalo utjecati izvana. Sloganom „Sudbonosni izbori u Grčkoj odlučit će o njezinom daljnjem ostanku ili izlasku iz euro-zone“, pokušala je vladajuća koalicija iz Berlina primjerice utjecati na Grke kako bi im još jednom, u punoj jasnoći, objasnila o čemu se radi. Poruka iz Berlina je u tom smislu bila nedvojbena: pobjeda saveza ljevice Syriza, značila bi izlazak Grčke iz euro-zone.

Ovaj pritisak izvana u svakom slučaju očigledno je pokazao svoj učinak: konzervativna stranka Nea Dimokratia (Nova demokracija) osvojila je ukupno 30 posto glasova. To je oko 3 posto glasova više nego što je je dobila Syriza. To ujedno znači da će pobjednička stranka u svakom slučaju biti u mogućnosti sa socijalističkom strankom PASOK izgraditi vladu.

Upozorenja iz Njemačke

U svom prvom obraćanju javnosti na engleskom i grčkom jeziku, Antonis Samaras je izjavio kako će njegova zemlja ispuniti svoje obaveze te da ni u kojem slučaju više neće biti nikakvih „avantura“. Naime, upravo s ovim pojmom se u Berlinu vrlo često Samarasa i povezuje. Nijemci još uvijek dobro pamte njegovo striktno odbijanje uvođenje reformi i mjera štednje, iako su ovi bili tijesno povezani s paketima pomoći i kreditima koje je Grčka primila.

Merkel ga je tada navodno „preklinjala“ da pristane na ugovore i sporazume koje je naposlijetku dogovorila vladajuća PASOK stranka. No, njezine su molbe ostale neuslišane. Tek u trenutku kada se Grčka doista našla u poziciji pred samim bankrotom i propašću, Samaras je dao svoj pristanak – vjerojatno u prvom redu iz straha da će se za zlo koje bi moglo nastati prvenstveno kriviti njega osobno. Motiviran svojom velikom ambicijom za mjesto premijera zemlje, Samaras je učinio sve kako bi se vrijeme prijelazne vlade Lukasa Papademosa (koji je u Europi imao veliki ugled) smanjilo na minimum i što prije bili sazvani novi izbori.

Sada Samaris mora u svakom slučaju pronaći način kako umanjiti sraz i razlike između očekivanja u Europi i kod kuće. Tijekom izborne kampanje, on je više puta Grcima obećao kako će u Bruxellesu bolje zastupati njihove interese od svojih prethodnika a govorio je i o početku novih pregovora po pitanju uvjeta za dobivanje kredita. Može li i bude li on bio u stanju ispuniti svoja obećanja, to će se tek vidjeti. Ono što se već sada može reći je da mu je u svakom slučaju među stanovništvom uspjelo probuditi nadu – kako za manja financijska opterećenja, tako i za razvoj i stvaranje novih radnih mjesta.

No, upravo se na ovom mjestu zapravo i nalazi slaba točka, Ahilova peta, Samarasove vlade. Naime, iako će ona prema grčkom zakonu u svakom slučaju imati većinu u Parlementu, to međutim istodobno ne znači da će iza nje stajati i većina grčkog stanovništva. Za očekivati je da će Syriza pokušati mobilizirati sve snage društva kako bi se nezadovoljstvo zbog mjera štednje još više proširilo. A kako bi išao u korak s time, Samaras će u svakom slučaju od davatelja kredita morati dobiti određene ustupke. No, zbog načina kako je u prošlosti zastupao svoje interese, pitanje je hoće li mu to poći za rukom – Berlin u svakom slučaju na Samarasa gleda sa sumnjom.

Berlin se nada nastavku mjera štednje

Još prije izbora u Grčkoj, njemačka kancelarka je izjavila kako je pitanje hoće li Grčka ispuniti dogovorene obveze ili ne imati posljedice za cijelu Europu – u smislu, u kolikoj će se mjeri slični dogovori unutar zemalja euro-zone ubuduće uopće poštivati. Naime, ukoliko se krene u nove pregovore s Atenom, prema mišljenju službenog Berlina, slično mogu zatražiti i Lisabon i Dublin.

S druge strane svakako treba naglasiti da bi vladajuća koalicija u Njemačkoj, ukoliko se Grčka ne bude držala dogovora, mogla doći pod pritisak. Do sada većina njemačkog stanovništva naime nije prosvjedovala zbog paketa pomoći teških nekoliko milijardi eura, no u tom slučaju bi se i to naime moglo promijeniti. Upravo iz tog razloga, Berlin teško da će pristati na nove pregovore s Atenom – samo u slučaju ukoliko Grčka nastavi s dogovorenim mjerama, može očekivati na manje ustupke od strane njemačkih partnera koji bi se primjerice mogli ticati produžetka vremenskog roka vraćanja duga.