Berlinale - kino kao sredstvo politike

Kino kao sredstvo politike, tako je svoj prikaz o filmovima trojice redatelja - Johna Boormana, Vinka Brešana i Rona Howarda naslovio današnji Frankfurter Rundschau. "Obožavam John Forda" izjavio je režiser novog izdanja Fordovog klasika "The Searchers" Howard i nastavio; "ali sam se trudio izbjeci svaki kliše tog žanra." Dobro da se to nije trudio i Ford nego kod njega ima još i zlocestih indijanaca. U Howardovom "The Mission" su indijanci još uvijek smjeli oteti kci hrabre farmerke ali se nakon toga ponašaju izrazito civilizirano. To pak povecava šansu da odlucna pionirka i njen muž alkoholicar-pokajnik, na kraju sretno dovedu otetu kci kuci. A što se dešava kad se pokušava vestern snimiti bez klišea? U ovom slucaju, izrazito apsurdan, predug akcioni film a ostatke spašavaju samo glavni glumci Cate Blanchett i Tommy Lee Jones. I dok se "The Mission", taj tragicno nastradali film vec mogao javiti za natjecanje u kategoriji politickog - u ovom slucaju politicki korektnog filma, u subotu je polit-kino najgore sorte doveo raspoloženje na mladom Berlinale do dna koje se rijetko dotice. Vec i trailer južnoafrickog filma John Bormana "Country of my Skull" je premazana onom sladunjavom i neprobavljivom marmeladom koja se dobiva kada se povežu rasni nemiri u borbi za oslobodenje sa veselim "Soweto-pop-om" i koja se nastavlja u ljubavnoj prici afroamerickog novinara sa africkom pjesnikinjom (Samuel Jackson i Juliette Binoche). Oni se surecu na prvoj sjednici Povjerenstva za utvrdivanje istine i pomirenje i americkom novinaru se srce slama pred patriotizmom i uzdignutim moralom spisateljice. U neslavnoj tradiciji filmova o Holocaustu to suceljavanje sa pocinjenim užasima može biti popraceno samo suhonjavim ljubavnim odnosima ali gledaoci u Berlinu su sa glasnim komentarima odbili to što im se ponudilo na ekranu. Obratno, zagonetni triler ne postaje zanimljiviji ako se odvija u pozadini rata u bivšoj Jugoslaviji (op.pr: autor "Frankurter Rundschau" piše 'u Bosni'). Hrvatski prilog "Svjedoci" služi se zagonetnom dramaturgijom kako bi ispricao pricu jednog ratnog ranjenika i njegovih drugova. Kazalište sjenki kojem se priklonio režiser Vinko Brešan kako bi svoje gledaoce držao u neizvjesnosti što je duže moguce, prijeteci neartikulirani zvukovi klavijature koje prate do-zla-boga normalne prizore sa ulice je druga strana naivnog kina otkrica koje je Boorman uprizorio pod suncem Južne Afrike. Berlinale je vec cesto u svojoj povijesti postavio temu iznad sadržaja i informativnu ulogu iznad forme - što je slijepa ulica u koju je ovaj festival vec prvog vikenda zaprijetio uletjeti sa 100 na sat.