Beskućnici prkose hladnoći

Prsti su mu ukočeni - skoro da ih više uopće ni ne osjeća. Grije se na toplom zraku koji dolazi iz rešetaka iznad podzemne garaže. Norbert već deset godina nema stalno mjesto boravka, od kada se razveo od supruge i ostao bez posla. Bez obzira na hladnoću, ne voli odlaziti u tople prodavaonice ili robne kuće: "To sam prije radio kako se ne bih smrzavao. Jasno, nakon nekog vremena te primijete i onda te izbace iako nisi napravio ništa loše."

Mnogi rijetko odlaze u prihvatilišta

Sada je nešto iza 22 sata. Za Norberta bi teoretski jedna od mogućnosti bila besciljna vožnja tramvajem sve do ponoći kako ne bi bio na hladnoći. No, u praksi to ne funkcionira, jer redovito završava problemima s policijom. On je jedan od oko 70.000 beskućnika u Njemačkoj, koji rijetko posjećuju socijalne ustanove. Taj 47-godišnjak se radije oslanja na one koje poznaje i koji kao i on vani prkose ledenim temperaturama.

Za vrijeme velikih hladnoća pojedina predvorja podzemne željeznice poput ove u Berlinu namjerno se ostavljaju otvorenima za beskućnike kao što je Norbert. Njih noću obilaze socijalni radnici, opremljeni najnužnijom pomoći za suzbijanje hladnoće. Jedan od njih je Udo Ganzer: "Na žalost, ima ljudi koji čak i kod ovako niskih temperatura ne žele ići u prihvatilišta. Onda im je stvarno potrebna topla deka, vreća za spavanje, jakna ili nešto slično."

Droge i alkohol su glavni problemi

I policijaci obilaze mjesta na kojima redovito noće beskućnici. Ni oni ih ne uspijevaju uvijek nagovoriti da noć provedu u toploj i besplatnoj socijalnoj ustanovi. Ima puno razloga zašto tisuće ljudi u Njemačkoj radije podnosi temperature i do minus 25 stupnjeva Celzijevih. Recimo, ponos, kaže Udo Ganzer. Osim toga, mnogi beskućnici imaju problema s drogama i alkoholom, pa zato ne koriste prenoćišta budući da tamo ipak vladaju određena pravila kojih se teško pridržavaju.

Socijalni radnik Dirk Götsche kaže kako je problem često i u tome da je ljudima neugodno. Recimo, kada su dobili vreću za spavanje, pa ju u alkoholiziranom stanju negdje izgube. Nakon toga im je neugodno ponovo dolaziti po pomoć i zato radije spavaju negdje vani pod tankom dekom.

Opasno je zaspati pod utjecajem alkohola

Beskućnik Norbert za ostatak noći našao je sklonište u kutu ulaza u crkvu. On ne želi govoriti o svojim razlozima, no ističe kako pomoći za ljude poput njega ima sve manje: "Mislim da se stanje pogoršalo nakon što su cijene porasle, pa onda svatko ima manje novaca. No, mi si pomažemo međusobno, damo jedan drugom 10 centi ili slično."

Norbert svih ovih godina provedenih na ulici još nije doživio da je neki beskućnik kojeg on poznaje umro od hladnoće. No za kraj ističe kako je u stvari najvažnije uopće ne piti alkohol, jer je daleko veća opasnost da će te netko opljačkati ili pretući nego da ćeš se smrznuti u snu.