Beslan godinu dana poslije

3. rujna ruske su snage sigurnosti započele akciju oslobađanja talaca u kojoj je poginulo 330 ljudi, od kojih čak 186 djece. Samo jedan terorist je preživio koji se trenutno nalazi pred sudom. No, ni godinu dana nakon tragedije u Beslanu mnoga pitanja još uvijek nisu riješena.

Beslanska škola još uvijek je ruševina. Razbijene klupe i stolice, crni zidovi, razrušen krov sportske dvorane... Sve je kao što je bilo i prije godinu dana, kada se u malom kavkaskom gradu Beslanu odigrala jedna od najdramatičnijih talačkih kriza u ruskoj povijesti, koja je nakon dva dana ugušena u krvi. Beslan je tako postao sinonim za golo, brutalno nasilje terorista. Nikada do tada nije cijela jedna škola bila metom terorista. Pred njom se sada nalaze snage sigurnosti, a posvuda je cvijeće i posude s vodom, koje podsjećaju na to da su taoci morali trpjeti žeđ. U gradu su sagrađene dvije nove škole, uređeni medicinski i psihološki centar. Beslan danas znači i grad u kojem ljudi nastavljaju živjeti. Nema obitelji koja nije izgubila barem jednog člana. Na grobljima se svakodnevno čuje plač majki, a duboko povrijeđeni očevi pozivaju na osvetu.

Na koncu, Beslan je simbol skandaloznog poraza ruske policije i politike Kremlja. Najvažnija pitanja za rodbinu žrtava – Zašto je moralo poginuti toliko djece? Tko je zapovjedio napad koji je odnio toliko života? – do danas ostaju bez odgovora.

Mnoga pitanja ostaju bez odgovora

Površnost, nestručnost i kaos onemogućili su rekonstrukciju događaja, važni dokazni materijali jednostavno su nestali ili su ih tek kasnije otkrili žitelji Beslana. Informativna politika vlasti, policije i državnog odvjetništva zapravo je dovoljan razlog za nekoliko tužbi. Od samoga početka ljudi su bili nedovoljno i pogrešno informirani – plasirani su različiti podaci o broju talaca, a ni danas nije posve jasno koliko je zapravo terorista bilo u školi.

Naravno, i sudski postupak mnoga pitanja ostavlja otvorenima. Političke posljedice drame u Beslanu sve su veće, a ruskom su predsjedniku Putinu poslužile kao povod za sumnjivu reformu s argumentom očuvanja jedinstva zemlje i zaštite građana od terorista. No, na taj je način zapravo samo ojačao svoju moć. Njegova politika, međutim, do sada nije pokazala uspjeha, naprotiv: u borbi protiv teorirzma država je zakazala. Armiji do sada nije pošlo za rukom uhititi Šamila Basajeva, kojega se smatra glavnim osumnjičenim i koji i dalje mirno živi negdje u Čečeniji i najavljuje nove otmice.

Ljudi u Beslanu moraju nastaviti živjeti sa svojim sjećanjima. 1. rujna, dan koji za djecu u drugim dijelovima svijeta predstavlja veselje zbog početka školske godine, ovdje sada nosi još jedno obilježje. Beslan je u žalosti i godinu dana nakon tragedije.