Binacionalni brakovi - prednost ili problem?

Da će joj jednog dana suprug biti Nijemac, Zagrepčanka Tanja ranije si nije mogla ni zamisliti. „Nijemci su za mene bili plavokosi turisti koji se prže na hrvatskim plažama dok im koža ne pocrveni do opeklina.“- pripovjeda 40-godišnjakinja, majka četvero djece, udata za Nijemca Petera.

No, kako se život obično složi potpuno suprotno od onoga što si zamislimo, tako je i Tanja doktorantsko mjesto dobila u Kölnu, a ne u Veneciji, gdje je provela dio svog studija. Povijesničarka umjetnosti i etnologinja preko noći se suočila s novom kulturom i jezikom. „Kada sam doputovala u Köln, znanje njemačkog svodilo mi se na „Guten Tag“ i „Auf Wiedersehen“, tako da sam morala intenzivno prionuti učenju jezika. Na početku sam boravila kod brata u studentskom domu, a kako su se vremenom stvari oko stipendije zakomplicirale, upisala sam tečaj za turističkog vodiča na biciklu, da bih se mogla dalje financirati“, prisjeća se Tanja. I tako se sudbina polako zacrtavala. Isti tečaj pohađao je i Peter, Nijemac iz Würzburga, koji je u studentskim danima doselio u Köln, a kojemu je stipendija za doktorat polako isticala te je, baš kao i Tanja, počeo razmišljati o novim mogućnostima za zaradu. „Tanju sam primijetio jer je bila simpatična, a to što je bila strankinja i dolazila iz druge kulture, nije za mene igralo nikakvu ulogu“, priča njemački etnolog. Ista struka i slični interesi bili su već sasvim dobra poveznica na početku njihove veze, ali ne i ono odlučujuće.

Njemačka discipliniranost nasuprot hrvatskoj ležernosti

Tanju je najviše privukao Peterov karakter i mirna narav: „Sviđala mi se njegova pristojnost u ophođenju, način na koji je reagirao, staloženost... poklanjao mi je puno pažnje, ali je ipak bio drukčiji, vrlo suzdržan“, sjeća se Tanja. Peter je bio i jedan od prvih Nijemaca koje je upoznala, a razlika u mentalitetu, što ju je vrlo brzo osjetila, samo je potvrdila dotadašnju, klasičnu predodžbu o njemačkoj točnosti: „Nijemci su jako disciplinirani i strogo organizirani. U njih se možeš pouzdati, jer znaš da će poštovati dogovor. Mi nismo takvi“, nastavlja Tanja. „Kod nas u Hrvatskoj, pola sata, sat zakašnjenja u privatnim dogovorima ne igra nikakvu ulogu. Ja čak recimo i volim da mi gosti malo zakasne na večeru, da mogu još u zadnji čas stići obaviti neke stvari“, dodaje uz osmjeh. Peter se međutim do tada nije susretao s takvom ležernošću kad je u pitanju vrijeme i na početku ga je takav stav znao i smetati: „Nisam se osjećao ugodno zakašnjavati kod svojih roditelja. Moji imaju vrlo precizno isplaniran raspored dana. Večera je u 19 sati i ako ne stigneš, imaš peh! To vrijedi još i dan danas. No, Tanja ima svoj tempo na koji sam se u međuvremenu navikao. Pogotovo sada, s četvero djece, znam da joj nije uvijek jednostavno stići obaviti sve na vrijeme“, uviđa njemački suprug.

Hrvatska velikodušnost nasuprot njemačkoj racionalnosti

Uz vremensku ležernost, Peter je u hrvatskoj kulturi upoznao i nesvakidašnju velikodušnost. „Kada putujemo k Tanjinim roditeljima, nema stresa. Bilo da doputujemo u ponoć ili dva sata nakon ponoći, na stolu nas uvijek čeka topli obrok. To je za mene bilo jedno novo, ali vrlo ugodno iskustvo. Tim više što njezina majka odlično kuha. Hrvati su jako velikodušni“, nastavlja Nijemac. „Gdje god da smo u Hrvatskoj bili pozvani u goste, uvijek su nas ponudili sa sto vrsta jela i pića, stol je uvijek bio prepun svega. Nijemci su u tom pogledu štedljiviji i racionalniji“ , konstatira njemački etnolog. A upravo je hladna racionalnost bila ono što Tanja na početku njihove veze ponekad nije mogla shvatiti. „Meni je recimo normalno, da ću partnera iz Kölna odvesti na aerodrom, ako ima let iz Frankfurta“, kaže. Tako sam računala na to da će Peter odbaciti brata i mene, kada smo imali rani jutarnji let. Peteru, međutim, to nije padalo na pamet. Hladnokrvno mi je odgovorio da nije riječ o hitnom slučaju i da postoji vlak. Na početku sam bila u šoku, ali sam tada shvatila da je to stvar razlike u odgoju i mentalitetu, da je on jednostavno racionalan i praktičan čovjek i da se nemam zašto ljutiti. Kako je on prihvatio neke moje „hrvatske mušice“, tako ja prihvaćam i njegove, „njemačke“. Zajednički život je uvijek pun kompromisa, bez obzira na to postoji li razlika u mentalitetu ili ne, zaključuje Tanja.

Obiteljska idila s četvero djece

O velikoj obitelij s puno djece, oduvijek su oboje sanjali, a iste želje i planovi zasigurno su dobra predispozicija za uspješan zajednički život. Peter i sam potječe iz mnogobrojne obitelji, pa mu je takav razvoj događaja kod njega bio sasvim prirodan. Tanja je pak nakon tri sina željela djevojčicu, a taj joj se želja prije godinu dana i ostvarila.

Danas se, oboje opušteni na vrtnoj terasi svoga doma, sa sjajem u očima prisjećaju početaka svoje veze i otvoreno razgovaraju o svojim sličnostima i razlikama. Za Tanju, Njemačka i brak s Nijemcem više nisu strani svijet, a za Petera je život sa ženom iz Hrvatske - svakodnevnica. Slobodno se može reći da njih dvoje predstavljaju uspješan model binacionalne bračne zajednice.

Možda ih još samo dijele predodžbe o godišnjem odmoru, jer dok Tanja obožava raznoliku hrvatsku obalu, Peter više voli duge, pješčane plaže, kao npr. u Portugalu, Španjolskoj ili u samoj Njemačkoj, na Sjevernom moru. „Volim prostrane, pješčane plaže, po kojima se može šetati ili bacati na valove. Plaže na kojima su sređena i prava parkirališta. Kad smo na Hvaru, Tanja me često vodi na neka mjesta gdje si uvijek uništim auto, jer nema parkirališta. Ona voli male uvalice u kojima se lako nabodeš na morskog ježa ili ogrebeš o stijenu", priča Peter. No, Tanja priznaje da su joj pješčane plaže dosadne i da na takvima ne može plivati ili skakati u vodu. Nju više privlači divljina hrvatske obale, dok je još ima i dok nije sve urbanizirano, pa i pod cijenu da se ubode na ježa ili malo ošteti auto.

Autorica: Volžana Anders, Köln

Odg. ur. Snježana Kobešćak