Bivša tajna agentica protiv bivšeg premijera

Premijer u odlasku Ehud Olmert po prvi je put predsjednici svoje stranke Kadima, ministrici vanjskih poslova Tzipi Livni pružio javnu podršku. On je izrazio uvjerenje da Livni, inače bivša agentica tajne službe, može zemlju voditi kao premijerka te sklopiti mirovni sporazum s Palestincima. U anketama uoči izbora vodila je konzervativna stranka Likud na čelu s bivšim izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom.

Zvijezde govore u prilog desnice

59-godišnji vođa nacionalističke stranke Likud Benjamin Netanyahu mogao se uoči izbora prilično opustiti. Ankete su sve ukazivale na komotnu pobjedu. Tek zadnjih dana se prednost malo umanjila i dotadašnjoj vladajućoj stranci Kadimi pod vodstvom ministrice vanjskih poslova Livni nešto je porasla popularnost. Na jačinu izraelske desnice upozorio je ovog vikenda i bivši direktor štokholmskog Instituta za istraživanje mira Walther Stützle dok je govorio o naporima američkog predsjednika Obame da postigne mir na Bliskom istoku. "Zvijezde ne govore u prilog onima koji uistinu žele mirovni proces. Čini se da snage koje predvodi Netanyahu dobivaju prednost. Ako se to i obistini na dan izbora, onda će i Obami s takvim protivnicima mirovnog procesa biti vrlo teško postići nekakav trajni dogovor."

U svakom slučaju prilično je sigurno da će Likud, ali i ostale stranke, glasove gubiti za račun jedne ultradesničarske stranke - "Israel Beitenu" ("Izrael je naša kuća") pod vodstvom kontroverznog Avigdora Liebermana. Netanyahu je doduše uvjeren da će osvojiti većinu a time i pravo da formira vladu. No više je nego očito koliko mu ne bi bilo drago da vladu mora formirati s ovim desničarskim konkurentom. Liebermanova je stranka na najboljem putu da postane treća snaga u zemlji. Na tom je mjestu do sad bila socijaldemokratska Radnička stranka ministra obrane Ehuda Baraka.

Slabi Barakovi izgledi

No po anketama je jasno da je neuspjeh Radničke stranke gotovo neizbježan. Barak se bio nadao da će svojoj stranci malo podići popularnost bude li se tijekom rata u Pojasu Gaze profilirao kao odlučni ministar obrane. Rat se u svakom pogledu pokazao katastrofalnim. Ministrica Livni, njegova protivnica na izborima, prigovara mu što je uz pomoć egipatskih posrednika dogovorio prekid neprijateljstava s Hamasom i time mu dao legitimnost koju je ona pod svaku cijenu željela izbjeći. Uz to ga je optužila da se prema njoj ponašao šovinistički. Barak je to naravno odbio i ustvrdio da su te optužbe samo dio predizborne kampanje: "Želim još jednom naglasiti: šefu glavnog stožera, direktoru obavještajne službe, glavnom generalu a ni meni nitko ne nalaže kako se treba odnositi prema Hamasu kada treba pregovarati i prekinuti sukob. Cijelu ovu priču smatram besmislicom koja nema veze s pravim odlukama u Kabinetu".

Izraelci ne vjeruju u mir

Među stanovništvom raste nezadovoljstvo jer je i još jednom vođen rat bez jasnog krajnjeg cilja i jasnog rezultata. A takvo raspoloženje odgovara upravo snagama desnice: Netanyahuu, ali prije svega Liebermanu. Desnica zapravo ne nudi nekakvo uvjerljivo rješenje. Ona pokazuje tvrdo držanje u odnosu na Palestince je i daje jasan znak da s njom neće biti mirnog rješenja. Čini se da je veliki dio stanovništva rezignirao, pa smatra kako postoji mala vjerojatnost da će zavladati mir i zato preferira tvrd pristup umjesto pregovora i ustupaka.

Apatični glasači

S takvim raspoloženjem među glasačama morala je račuanti i stranka Kadima. Općenito, promidžba u predizbornoj kampanji nije se temeljila na tome kako slijediti mirovnu politku već kako Izraelu osigurati bolju obranu. Borba se vodila za svaki glas, a Tzipi Livni vodila je kampanju čak i o disco-klubovima. "Kažite svima koji misle da bi svoju budućnost možda morali tražiti negdje drugdje, recite im: nema drugog mjesta!. Bilo mi je važno da vam to večeras kažem", nadvikivala se Livni sa glazbom sa zvučnika u jednom klubu.

Izraelska politička scena već se odavno dijeli na desni i lijevi tabor, a pri tome oba bloka izvor svojih glasača vide u centru. U zadnje se vrijeme politička kazaljka više nagnula u desno, ne dajući pri tom niti jednoj stranci mogućnost uvjerljive većinske pobjede. Izraelci, čini se, padaju u sve veću političku apatiju. A o miru više nitko ni ne govori.