Bivši neonacist za propovjedaonicom

Priča o iznenadnom i radikalnom preokretu u njegovom životu, ovom 30-togišnjem teologu uvijek iznova na lice izmami sramežljivi osmijeh. Nekadašnji desni ekstremist, poznat po nasilnom ponašanju, danas završava teologiju. Njegov preobražaj je u svakom slušaju spektakularan: i dok Johannes Kneifel svoju budućnost želi posvetiti duševnoj skrbi za druge, njegov prijašnji život karakterizira mržnja, nasilje, alkoholizam i desno ekstremne parole.

Danju gimnazijalac, noću rasist

Već kao maloljetnik Johannes Kneifel je u svom donjosaskom rodnom gradiću Eschedeu postao stalni pripadnik lokalne neonacističke scene. Kontakt s roditeljskim domom prekida vrlo rano, bolesni roditelji ne izlaze na kraj sa svojim sinom i daju ga u internat. "Moja pozadina je nešto čega sam se jedino moga sramiti", kaže Johannes danas. Pripadnost desno radikalnoj sceni sa svim svojim pravilima i ritualima je poslužila kao idealno utočište. "Napokon sam na nešto mogao biti ponosan", kaže Johannes. Dugi niz godina Johannes Kneifel vodi dvostruki život: danju je uzoriti gimnazijalac u internatu Elze pored Hannovera, uvečer i preko vikenda se pretvara u neonacista i rasista koji oko sebe širi agresiju i mržnju. Bez ikakvog sustezanja i uljepšavanja danas priča o tomu kako u to vrijeme nije bio samo netko tko se iz dosade priključio skupini neonacista, samo da bi ubio vrijeme. "Ja sam bio uvjereni pobornik rasne ideologije u koju sam slijepo vjerovao", priča Johannes. Svu svoju životnu energiju u to vrijeme ulaže u druženje unutar svoje neonacističke skupine.

Loša prognoza

Ta povezanost i slijepa vjera u svoje "suborce" je i ono što ga je, po mišljenju njegovih tadašnjih nastavnika, odvelo preduboko. "Potpuno sam uvjeren u to da su Johannesa lažni prijatelji manipulirali toliko da mi to više nismo mogli svojim pedagoškim metodama ispraviti", kaže Eckhard Nührig, tadašnji direktor internata.

I upravo je s jednim od "suboraca" Johannes počinio djelo koje će obilježiti njegov kasniji život. 9. kolovoza 1999. tada 17-godišnji Johannes se zajedno s Marcom S. uputio prema kući Petera Deutschmanna, kojeg su svi u mjestu jednostavno zvali "Hipijem". Peter je dugogodišnji primatelj socijalne pomoći i u svakoj mogućoj prilici se zalaže za mir i nenasilje. Johannes i Marco, kako su sami rekli, su Peteru željeli "očitati lekciju" zbog životnog stila koji im očito nije odgovarao. Pod utjecajem alkohola Johannes i Marco su brutalno pretukli Petera koji je zbog posljedica ozlijeda kratko nakon toga preminuo u bolnici. Johannes je osuđen na 5 godina zatvora, psiholozi mladom neonacistu ne predviđaju svjetlu budućnost i ne vjeruju da će se ikad išta promijeniti u njegovom agresivnom ponašanju.

Bivši neonacist i budući pastor

Zatvorski dušobrižnik Dieter Kulks je Johannesa pratio od trenutka kada je ovaj odlučio raskrstiti s desnom scenom i kada je počeo posjećivati protestantske mise u zatvorskoj kapelici. "Ja sam od samog početka vjerovao u Johannesov preobrat jer se on oduvijek osjećao krivim zbog svog djela i od početka pitao tko mu može oprostiti takav grijeh, a to su na kraju i duboko vjerska pitanja", kaže Kulks. Nakon izlaska iz zatvora Johannes pronalazi utočište u baptističkoj zajednici. Umjesto neonacističkih pamfleta Johannes sada čita Bibliju. Nakon jednogodišnje prakse u baptističkoj zajednici bivši zatvorenik se odlučuje za studij protestantske teologije u Berlinu.

Svoj dosadašnji životni put, od neonacista do protestantskog svećenika, Johannes je zabilježio i u jednoj knjizi. Za mnoge kritičare je to samo dokaz da je Johannesu jedino stalo do produciranja u javnosti. On odbacuje ove optužbe i kaže da je to jedan od glavnih razloga zašto mnogi bivši neonacisti šute o svojoj prošlosti.

Uskoro bi Johannes trebao preuzeti mjesto pastora u jednoj protestantskoj baptističkoj zajednici. Njegova je velika želja raditi s onima koji su skrenuli s pravog puta, prije svega u socijalnim žarištima gdje su mnogi mladi bez oslonca. On je uvjeren da će mu njegova biografija pomoći u budućem poslu. "Ja bih želio onima koji se nađu u istom položaju kao i ja nekada pomoći kako bi shvatili da uvijek postoji izlaz", zaključio je budući pastor Johannes.