Blair još jednom osvojio srca laburista

Tony Blair ostaje pri svojoj najavi da će podnijeti ostavku u roku od godinu dana. Njegovom nasljedniku sigurno neće biti lako. Dosadašnji ministar financija Gordon Brown, koji bi to rado bio, ne može, na primjer, ni blizu parirati karizmatičnosti svog prethodnika.

Sedmominutni pljesak

Članovi Laburističke stranke pozdravili su Blairov oproštajni govor sedmominutnim pljeskom i ovacijama i vjerojatno im je, na putu kući, bila u glavi misao: svaki rastanak je težak i svaki novi početak. Mnogi od njih, kao i javnost, vjerojatno su se zapitali zašto je stranka svog najboljeg konja za trku, koji je tri puta zaredom pobijedio na izborima, prisilila da prije nekoliko tjedana najavi svoju ostavku. Izvjesno je da je teret raka u Iraku pritiskao popularnost stranke i da je blizina Blairove vlade Washingtonu postala veliki problem za javnost.
Blair je u Manchesteru još jednom dokazao da je sjajan govornik. Vodeći listovi u zemlji s pravom njegov jučerašnji govor ocjenjuju kao retoričko remek-djelo u kojem su vješto slavljeni premijerovi uspjesi i umješno zaobilažene njegove greške poput angažmana za napad na Irak: «Želio bih početi sasvim jednostavno i reći: hvala. Hvala stranci, hvala njezinim članovima, biračima i svima onima koji nose zastavu, a rijetko su za to nagrađeni. Hvala za iznimnu čast da sam posljednjih 12 godina mogao voditi laburiste.»

"Laburisti su promijenili Veliku Britaniju"

Nakon tih riječi, uslijedilo je nizanje highlightsa iz njegove političke karijere na mjestu premijera – bilanca uspjeha: laburisti nisu samo oživjeli i ojačali britansko gospodarstvo, nego su doveli više žena u politiku, modernizirali škole i bolnice i smanjili nezaposlenost. Iz toga bi, poručio je Blair, stranka trebala crpiti novu snagu, a ne gubiti energiju u bespotrebnim prepirkama: «Osvrnite se unatrag i budite ponosni. Laburistička je stranka promijenila Veliku Britaniju. Samo to se računa nakon tri uzastopne pobjede na izborima. Pogledajte samo 'torijevce' koji ne mogu ništa drugo nego priznati naš rad. Spomenimo samo neovisnost engleske banke – konzervativcima to nije uspjelo u 18 godina, ili uvođenje minimalne plaće, za što su tvrdili da bi trebalo žrtvovati milijun radnih mjesta. A sada se odjednom slažu s nama. Nema razloga za oklijevanje, već treba hrabro gledati naprijed.»
I na kraju je došao i trenutak na koji su izaslanici tako dugo čekali: dirnuti premijer, koji priznaje da mu je teško otići s vlasti:«Čovjek ne može vječno biti na vlasti, zato je dobro i ispravno da odlazim. Naravno da to nije lak korak, ali je ispravan – i za stranku i za zemlju.» Nikakvih daljnjih pojedinosti. Ni što u idućih nekoliko mjeseci, niti ikakav okvirni program. Umjesto toga jasna pohvala Gordona Browna bez kojeg, kaže Blair, New Labour ne bi bio tamo gdje jest: «Bilo je prošlih tjedana puno glasina, što je tipično za politiku. Ali ja znam da New Labour ne bi nikada bio pobijedio na izborima tri puta zaredom bez Gordona Browna.»

Sušta suprotnost Blairu

Ministar financija Brown i Blair zajedno su radili na reformi Laburističke stranke i Brown se godinama zadovoljavao mjestom u sjeni karizmatičnog premijera. No, sada je ugrabio povoljan trenutak i izrazio ambicije za mjesto Blairovog nasljednika. S velikim interesom se očekivao govor koji je bio neka vrsta Brownove molbe za posao premijera. Očekivalo se da će on u njemu pokazati nešto osobno, novo, vizionarsko, Brown, inače čovjek od brojki i činjenica: «Neki vide politiku kao spektakl. Ja je vidim kao službu za pomoć ljudima da promijene svoje živote.» Gordon Brown je upravo to – službenik. Za razliku od show-zvijezde Blaira, ne zna se našaliti, ne zna šarmirati, već je ozbiljan i uporan radnik. U njegovom govoru nije bilo ničeg inovativnog i vizionarskog, pa se očekuje da bi Brown zapravo nastavio Blairov kurs koji je, međutim, u posljednje vrijeme nailazio na veliku kritiku u vlastitim stranačkim redovima, jer je previše skretao prema desnom centru. I analize javnoga mnijenja pokazuju da sve više Britanaca želi novog čovjeka na vrhu, ali ne nužno nekarizmatičnog Browna, pa konzervativci trljaju ruke od zadovoljstva. Za skandalozni štof oko kongresa laburista u Manchesteru pobrinula se, kako izvještavaju britanske novine, Blarova supruga koja je navodno nazvala Browna lažljivcem. No, ni to nije smelo sjajnog govornika Blaira. On je samo šarmatno zaključio da barem može biti siguran da mu žena neće pobjeći sa susjedom Gordonom Brownom.