Blueprint-filmska prica o prvom ljudskom klonu
16. siječnja 2004Oglas
Franka Potente ovih dana se u njemackim kinima moze vidjeti u filmu Rolfa Schübela "Blueprint" i to u dvostrukoj ulozi - majke, talentirane pijanistice i njezinog "blueprinta", klonirane kceri. Klonirani mis, ovca ili covjek - ima li razlike i ako da, u cemu? Gdje kloniranje prestaje biti moralno opravdano? Na tragu tih pitanja i prema iostoimenom, da ne bude zabune, fikcionalnom djelu Charlotte Kerner ispricao je Schübel filmsku pricu o pijanistici Iris Sellin koja na vrhuncu svoje karijere doznaje da boluje od multiple skleroze te joj pada na pamet originalan nacin za produzenje svoje karijere: nagovara jednog vrhunskog medicinskog strucnjaka da je, ni manje ni vise, nego klonira. Njemacki redatelj koji je odlikovan brojnim priznanjima za svoj prethodni film "Gloomy Sunday" prica:
"Ono sto me stvarno interesiralo u ovoj prici je kako bi se osjecao netko tko je kloniran, sto se dogadja u njegovoj svijesti. Ovca Dolly nije imala svijesti, covjek je ima; zanimalo me kako ce se osjecati covjek koji je kloniran, koji ima jednake otiske prstiju kao njegovi roditelji, ako ih mozemo tako nazvati; covjek koji je svjestan da je nastao iz jedne jedine stanice nekog drugog covjeka i koji zna da je u puno stvari njemu jednak, ali sigurno zbog razlicitih iskustava i razlicit. Zanimalo me kako je biti svjestan da si stopostotna kopija nekoga drugog, blueprint, da nisi original."
Franka Potente imala je vrlo zahtjevnu ulogu, tj. uloge jer je morala pronaci i prikazati s jedne strane tu identicnost, a s druge strane i razliku o kojoj govori Schübel. O svom liku odnosno likovima, majke Iris i kceri Siri kaze:
"Iris je u svakom slucaju vrlo ambiciozna, vrlo talentirana, vrlo vitalna, i ima multiplu sklerozu, sto naravno radi protiv nje. I ona se hoce protiv toga boriti, a idealnog partnera nalazi u znanstveniku Fischeru koji joj pomaze da ostvari zamisao kloniranja vlastitog djeteta da bi spasila svoj talent. Kcer je, pak, naravno prije svega zanimljiva od trenutka kada saznaje da je klonirana, da je u dlaku ista kopija majke. Sirin problem je da ne voli samu sebe jer misli da ono sto ljudi na njoj vole nema veze s njom, nego da se njima svidja majka, naravno original, a ne kopija i to je temeljni konflikt izmedju njih dvije. Tu je i pitanje krivnje koje se pojavljuje i pitanje identiteta kojeg imas ili nemas".
O nacinu rada na svojim ulogama u "Blueprintu", pak, prica:
"Uvijek sam polazila od majke jer je ona original a kcer sam uvijek gledala kao proizvod majke i trazila zajednicke karakteristike. Naravno da je tu i razlika u godinama, ljudi danas, osim toga, imaju puno lica - danas ovakvo, sutra onakvo, mislim da se to moze na taj nacin vrlo dobro objasniti."
Sama Franka Potente jako dobro utjelovljuje svoje rijeci - jucer u Hollywoodu, danas u Berlinu - Franka Potente bez problema i ostajuci vjerna svojoj liniji mijenja gradove, mjesta snimanja, filmske i zivotne partnere - umorna od Amerike gdje je zivjela proteklih mjeseci, trenutno uziva u svom omiljenom Berlinu. I vjerojatno se veseli sto se ni ljudi ni gradovi jos ne mogu klonirati. Nije slucajno njemacki pisac Georg Christoph Lichtenberg davnih dana napisao: "Dragi Boze, napravi od mene sto hoces - napravi od mene kamen, stablo, pticu - samo me nemoj napraviti jos jednom".
"Ono sto me stvarno interesiralo u ovoj prici je kako bi se osjecao netko tko je kloniran, sto se dogadja u njegovoj svijesti. Ovca Dolly nije imala svijesti, covjek je ima; zanimalo me kako ce se osjecati covjek koji je kloniran, koji ima jednake otiske prstiju kao njegovi roditelji, ako ih mozemo tako nazvati; covjek koji je svjestan da je nastao iz jedne jedine stanice nekog drugog covjeka i koji zna da je u puno stvari njemu jednak, ali sigurno zbog razlicitih iskustava i razlicit. Zanimalo me kako je biti svjestan da si stopostotna kopija nekoga drugog, blueprint, da nisi original."
Franka Potente imala je vrlo zahtjevnu ulogu, tj. uloge jer je morala pronaci i prikazati s jedne strane tu identicnost, a s druge strane i razliku o kojoj govori Schübel. O svom liku odnosno likovima, majke Iris i kceri Siri kaze:
"Iris je u svakom slucaju vrlo ambiciozna, vrlo talentirana, vrlo vitalna, i ima multiplu sklerozu, sto naravno radi protiv nje. I ona se hoce protiv toga boriti, a idealnog partnera nalazi u znanstveniku Fischeru koji joj pomaze da ostvari zamisao kloniranja vlastitog djeteta da bi spasila svoj talent. Kcer je, pak, naravno prije svega zanimljiva od trenutka kada saznaje da je klonirana, da je u dlaku ista kopija majke. Sirin problem je da ne voli samu sebe jer misli da ono sto ljudi na njoj vole nema veze s njom, nego da se njima svidja majka, naravno original, a ne kopija i to je temeljni konflikt izmedju njih dvije. Tu je i pitanje krivnje koje se pojavljuje i pitanje identiteta kojeg imas ili nemas".
O nacinu rada na svojim ulogama u "Blueprintu", pak, prica:
"Uvijek sam polazila od majke jer je ona original a kcer sam uvijek gledala kao proizvod majke i trazila zajednicke karakteristike. Naravno da je tu i razlika u godinama, ljudi danas, osim toga, imaju puno lica - danas ovakvo, sutra onakvo, mislim da se to moze na taj nacin vrlo dobro objasniti."
Sama Franka Potente jako dobro utjelovljuje svoje rijeci - jucer u Hollywoodu, danas u Berlinu - Franka Potente bez problema i ostajuci vjerna svojoj liniji mijenja gradove, mjesta snimanja, filmske i zivotne partnere - umorna od Amerike gdje je zivjela proteklih mjeseci, trenutno uziva u svom omiljenom Berlinu. I vjerojatno se veseli sto se ni ljudi ni gradovi jos ne mogu klonirati. Nije slucajno njemacki pisac Georg Christoph Lichtenberg davnih dana napisao: "Dragi Boze, napravi od mene sto hoces - napravi od mene kamen, stablo, pticu - samo me nemoj napraviti jos jednom".
Oglas