Boks za menadžere i arhitekte

U boksačkom klubu „White Collar Boxing Club“ u Hamburgu svakodnevno na trening ne dolaze profesionalni boksači već amateri. U središtu ne stoji borba i natjecanje već prvenstveno razonoda. Jedan od onih koji ovdje redovito dolaze je i arhitekt Matthias Seiberlich. On trenira već pola godine a razlozi njegovog dolaska su razni. Osim što mu pričinja zadovoljstvo samo po sebi, on u boksu u prvom redu vidi mogućnost rasterećenja od stresa. I njegova okolina reagira vrlo pozitivno. „Moja supruga je zadovoljna jer sam puno mirniji a i moja tjelesna kondicija se u međuvremenu poboljšala. Slično to vide i moji prijatelji i poznanici. Neki doduše kažu – „Pa kako možeš druge udarati po licu i sam primati udarce?“, no s dobrom tehnikom i uputama trenera ti udarci ipak nisu toliko strašni“, kaže Seiberlich.

Njegov trener, Tim Albrecht, prije dvije godine je svoj fitness klub više-manje sasvim promijenio u boksački klub. „U Njemačkoj se trend i interes prema ovom sportu jako promijenio u posljednjih deset godina. Razlog je velika popularnost ovog sporta preko Henryja Maskea i braće Kličko. Stalno dolaze novi članovi u ovaj klub“, kaže Albrecht.

Boks kao meditacija

Matthias Seiberlich jedan je od novijih članova. Ovaj 45-godišnji arhitekt samostalni je radnik a jedan od njegovih aktualnih projekata je sanacija višekatnica namjenjenih obiteljima. Kako sam kaže, posao od njega zahtijeva koncentraciju, kreativnost ali i preciznost. Za sve to mu dobra tjelesna kondicija itekako dobro dođe. „Prije godinu danas sam povrijedio kralježnicu i oporavak je bio jako bolan. Uslijed toga se dugo vremena nisam gotovo uopće mogao kretati. Otkako sada čak mogu i boksati, moje opće stanje se u potpunosti promijenilo i poboljšalo“, kaže on.

Samostalnim radnicima, šefovima, osobama na vodećim pozicijama, psiholozi već odavno preporučuju neki od borilačkih sportova. „Svi oni stoje pod velikim pritiskom. A kako bi svoje osjećaje mogli bolje kontrolirati, preporučujem im boks ili recimo aikido“, kaže Dennis Brodbeck, koji se bavi savjetovanjem menadžera ali i sam aikido trener. „Tajna je u tome što se u ovim sportovima trenira takoreći poraz, osjećaj poraženosti, pada…Kada se to onda doživi na poslu, u svakodnevici, tada vas ovakve stresne situacije više ne uzrujavaju niti ne izbacuju iz ravnoteže“, kaže Brodbeck. To potvrđuje i arhitekt Seiberlich. „Već nakon prvog sata boksa osjećao sam se toliko miran kao neki budistički monah, kao da sam cijeli dan proveo u meditaciji a ne u uredu, u stresu“, kaže s osmjehom on.

Agresijom do motivacije drugih

Boks je posebno „prigodan“ kada je riječ o suzbijanju negativnih osjećaja kao što su bijes, ljutnja i uopće agresija. Thomas Krotofil, jedan od menadžera koji također ovdje redovito treniraju, potvrđuje kako se i kod njega puno toga promijenilo. „U poslu imam mnogo stresa. Vodim jedan međunarodni tim kojeg čak niti ne vidim u stvarnosti već komuniciramo samo preko telefona. Ponekad ne rade ono što im kažem i to me čini strašno bijesnim. No, prije nego eksplodiram ili nekog ne „tresnem“, radije dolazim ovamo…“, priča uz osmjeh Krotofil.

Disciplina, preciznost i zdrava količina agresije nisu sam sposobnosti i ono što se traži od boksača već i od menadžera, šefova. Stoga ne čudi da se obaš oni toliko oduševljavaju ovim sportom. „Možemo primjetiti doista mnoge paralele. U poslu, bankarstvu se od menadžera traži brzina, spontano, brzo donošenje odluka i spremnost preuzimanja rizika. A to isto se traži i u boksu“, kaže Albrecht.

Što se tiče agresije, ona sama po sebi ionako nije ništa negativno. „Agresiju se često negativno ocijenjuje, no to ne mora biti tako. Ono što tražimo je zapravo energija, sposobnost oduševljenja, motivacije durgih. A prije nego krenemo s motiviranjem drugih, moramo tu energiju pronaći sami u sebi. I to je ono što je pozitivno“, kaže psiholog Brodbeck. A što se Matthiasa Seiberlich tiče, on će kako kaže, dolaziti i dalje – bez obzira na udarce i poneku modricu…