Bolest zvana ovisnost o igrama na sreću

Svake dvije i pol sekunde na automatu se pokazuju tri nove sličice. I opet, nikakvog dobitka. Svota koju je igrač ubacio u automat polako se topi. I Can je to doživio stotinu puta. Pa ipak se mjesecima nije mogao osloboditi želje za igranjem na automatu. "Bilo je dana kad sam po cijeli dan igrao, ponekad po sedam sati bez prestanka", priča Can. On se zapravo drukčije zove, ali želi ostati anoniman.

Prošlo je već godinu dana. Ovaj 23-godišnji Turčin je bio nezaposlen, bilo mu je dosadno. Skupa s kolegama je odlazio iz hamburške četvrti Billstedt tamo gdje ga nitko ne pozna i igrao na automatima. Jer, Cana je bilo sram, pred roditeljima, pred prijateljima, ali ipak dugo nije mogao prestati igrati igre na sreću.

Nema tablete protiv ovisnosti

Za socijalnog radnika Abuzera Cevika iz savjetovališta za ovisnike to nije ništa novo. Njemu rijetko uspijeva nekoga od migranata ovisnika potaknuti da ide na terapiju: "Oni se prije svega boje da bi obitelj mogla nešto primijetiti, a osim toga ne žele ni sebi priznati da su bolesni." A ako se netko od njih i odluči na terapiju, ima potpuno krive predodžbe, kaže Nida Yapar iz hamburškog Ureda za prevenciju ovisnosti: "Oni misle, uzet ću neku tabletu i sve će opet biti u redu."

"Ovisnost je za njih tabu-tema, ona osobito kod orijentalnih muškaraca, koji se rado vide kao ponosni i jaki, vrijedi kao karakterna slabost", kaže Yapar i objašnjava: "Oni žele biti jaki muškarci, a ne slabići, to od njih očekuje i obitelj." Zato mnogi od njih upadnu u dugove prije nego što sebi i drugima priznaju da boluju od ovisnosti o igrama na sreću.

Distanciranje obitelji i prijatelja

I Can je jednom početkom mjeseca sav novac koji je imao ostavio u automatu pa je morao posuđivati od rodbine i prijatelja. "Pričao sam im razne priče", prisjeća se danas. A mnogi od njih su već odavno znali da je ovisnik. Djevojka ga je napustila, majka ga je htjela izbaciti iz stana, a i jedan od najboljih prijatelja, Cem, nakratko je prekinuo kontakt s njim. "Držao sam se dalje od njega. Nisam više htio imati nikakve veze s tom močvarom igara na sreću", kaže Cem, koji također želi ostati anoniman.

Can i Cem žive u hamburškoj četvrti Billstedtu. Tu je svaki peti stanovnik ovisan o socijalnoj pomoći, udio migranata u stanovništvu je jako velik. Mnogi mladi nemaju mjesta za naukovanje, ponuda za provođenje slobodnog vremena je slaba. Ali, zato ima tim više igraonica s automatima.

Besplatna hrana, topla prostorija

"U igraonicama se oni sastaju s prijateljima, razgovaraju, dobiju besplatno piće, ponekad čak i neku sitnicu za jelo", kaže socijalni radnik Cevik. Igraonica ili kladionica kao mjesto za druženje, mjesto na kojem se čovjek ugodno osjeća. Uvijek otvoreno i ugodno zagrijano. Svaki deseti mladić stranog podrijetla redovito igra sportsku prognozu ili se kladi na sportska natjecanja, svaki 20. igra na automatima. To je dvostruko više nego kod stanovništva bez migracijske pozadine. Do toga rezultata je došlo istraživanje koje je proveo hamburški Ured za prevenciju ovisnosti. Ukupno u Njemačkoj ima oko pola milijuna ovisnika o igrama na sreću.

Murata Gözaya iz Turske zajednice Hamburg (TGH) zabrinjava takav razvitak: "Potrebna su nam konačno savjetovališta za migrante za borbu protiv ovisnosti kako bi ljudi mogli dobiti pomoć." Trenutno Turska zajednica pregovara s hamburškom ustanovom za zdravstvo o financiranju savjetovališta u četvrti Billstedtu, gdje je problem ovisnosti jako velik. Ali, Gözay zna da to neće moći funkcionirati bez suradnje igraonica. Od njih očekuje da u svojim prostorijama izvjese informacije o ponudi savjetovališta.

Poslom protiv ovisnosti

Cem smatra da ni to neće biti dovoljno: "Puno je važnije djeci i mladeži dati perspektivu, ponuditi im mjesta za naukovanje da se sklone s ulice." Isto misli i Can koji je to iskusio na vlastitoj koži. Već nekoliko mjeseci ponovo radi kao dostavljač. Od tada je rijetko u igraonici. Igre na sreću su ga još dugo privlačile, ponekad je i popustio. No, sada je drugačije: "Ali, nakon napornog rada sam toliko umoran da samo želim ići kući i u krevet." Bi li otišao u savjetovalište? Kaže da ne zna.