Bollywood kao pomoć njemačkom filmu
23. listopada 2012
Filmska industrija u Mumbaiju, proslavlja ovih dana veliki jubilej.Već u prvim danima postojanja, započela je i tijesna suradnja između Bollywooda i njemačkog filmskog studija Babelsberga u blizini Berlina. Naime, još u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, njemački redateljski pionir Franz Osten snimio je u suradnji s indijskim producentom Himanshu Raijom film „Sudbonosne kocke“. Ovaj nijemi film oborio je sve rekorde gledanosti u obje zemlje. Danas, sto godina kasnije, u Mumbaiju se povodom okruglog rođendana ponovno prisjećaju ovih dana i to, kako drugačije nego ponovnim prikazivanjem spomenutog nijemog filma u pratnji njemačkog bendom „Tuten & Blasen“.
„Film „Sudbonosne kocke“ bio je treći po redu njemačko-indijski nijemi film. Franz Osten je snimao u Indiji i time na originalnim lokacijama uspio prenijeti egzotičnu atmosferu ljubavne priče između kralja Ranjita, kockara i djevojke Sunite koju ovaj u jednoj igri stavlja kao polog i – gubi. U filmu je sudjelovalo više od 10.000 statista, pojavljuje se i više od 1.000 konja i oko 50 slonova“, objašnjava berlinski filmski producent Stephan Ottenbruch.
On je naime bio upravo taj koji je 2007. pokušao ponovno oživjeti nekadašnju filmsku suradnju između dvije zemlje, no to mu tada nije pošlo za rukom. 2010. godine je na Filmskom festivalu u Mumbaiju susreo direktora ove manifestacije, Srinivasana Narayana, prilika za novu suradnju konačno se opet ukazala. Nekoliko dana kasnije, Ottenbruch i Narayana zajednički su organizirali filmsku radionicu na temu sličnosti i razlika njemačkog i indijskog suvremenog filma.
Obostrana korist od suradnje
„ Dramaturgije su jednake, no teme se naravno razlikuju. Dok su primjerice u Njemačkoj indijski filmovi vrlo popularni sami po sebi, njemački filmovi se za indijsku publiku uvijek malo moraju „prepraviti“. U njima uvijek mora postojati neki aspekt prema Indiji – obično je riječ o Indijcima koji žive u Njemačkoj ili pak o njemačkim turistima u Indiji“, kaže Ottenbruch. S druge strane, on dodaje kako je šteta što njemačka publika većinski poznaje samo tzv. „masala“ filmove; pune glazbe i plesa s vrlo površnom radnjom. „No i indijski film se promijenio. Njihova neovisna, alternativna filmska scena postaje sve jača i značajnija, no filmovi iz ovih radionica, njemačkoj publici su za sada još nepoznati“, kaže Ottenbruch i dodaje kako se nada da će se ova situacija u slijedećim godinama promijeniti budući da bi indijsko tržište za njemačke producente i redatelje moglo biti itekako interesantno.
„Indijski filmski studiji su daleko veći od njemačkih i puno bolje opremljeni. Isto tako, komercijalni dio posla kao što je marketing, u Indiji puno bolje funkcionira jednostavno zato što se tamo u film daleko više investira“, kaže Ottenbruch i dodaje kako bi u tom smislu također za njemačke filmaše bilo od izuzetne koristi i vrijednosti kada bi ponovno oživjela suradnja između ove dvije zemlje. „Njemački film koji se uvijek na međunarodnoj pozornici bori za preživljavanje, mogao bit profitirati od Indije, dok bi primjerice po pitanju školovanje glumaca i redatelja, indijske nove generacije mogle profitirati od Njemačke“, zaključuje Stephan Ottenbruch.