1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Borba je tek počela!

Dijana Roščić
8. ožujka 2017

Kako je moguće da žene tako loše stoje u Njemačkoj, jednoj od najbogatijih industrijskih zemalja svijeta? Odgovor je jednostavan: najvažniji je profit, a i vjera ima značajnu ulogu u društvu, ukazuje Dijana Roščić.

https://p.dw.com/p/2YoSy
Symbolbild Gender Geschlechter Gehalt
Foto: picture-alliance/Empics/P. Toscano

Kako se obilježava i što predstavlja praznik 8. ožujka u Njemačkoj? Pođimo od toga što sve ovdje nije Međunarodni dan žena: to nije dan majki. U Njemačkoj postoji Majčin dan i slavi se druge nedjelje u svibnju. Mala djeca obično izrađuju poklone za mame u vrtiću ili školi, a kad odrastu onda svoje starije majke izvode na ručak ili kolače. (Postoji i Dan očeva, koji je također u proljeće i vezan je za crkveni kalendar) Tu je i Valentinovo, Dan zaljubljenih, kada parovi jedan drugom poklanjaju stvari, vrijeme, pažnju… To su sve dani koji se obilježavaju privatno, komercijalizirani su i nemaju nikakvu političku pozadinu, niti poruku. Postoji i dan kada kolege i kolegice po firmama ili restoranima zajednički slave, jedu i piju, često o trošku firme – to je obično sredinom prosinca i zove se božićno slavlje.

Sasvim drugačiji je Dan žena. To je odavno dan ravnopravnosti među spolovima, dan borbe za prava žena. Stranke se oglase, po medijima učestaju prilozi o položaju žena u društvu. A na radnom mjestu, obično sindikati, kolegicama poklanjaju cvijet ili neku sitnicu. I baš kada se činilo da je borba za prava žena zamrla, kada se feminizam počeo skoro isključivo baviti sam sobom, pojavio se Equal pay day (tzv. dan jednakih plaća, op.ur.): pitanje položaja zaposlenih žena postalo je mnogo interesantnije, jer je neravnopravnost postala očigledna, konkretna. S nevjericom je prihvaćena činjenica da žene zarađuju mnogo manje nego muškarci. Ove godine taj dan će u Njemačkoj pasti na 18. ožujka, a to znači da smo mi žene u prosjeku do tog dana radile besplatno, dok su naši muški kolege plaću dobivali od 1. siječnja. Njemačka je sebi postavila za cilj da tu postojeću razliku od 21 posto u korist muškaraca do 2020. smanji na deset prosto.

Osim toga, prije godinu dana uvedena je takozvana ženska kvota u gospodarstvu na temelju koje su najveće tvrtke, njih 106 s preko 2.000 zaposlenih, obvezne da na najvišim pozicijama, u svojim nadzornim odborima, imaju 30 posto žena. Ali kako usuglasiti obitelj i posao, pogotovu takav koji nema radno vrijeme, gdje se očekuju maksimalna mobilnost i fleksibilnost? Obično žene koje se odluče za karijeru odustaju od rađanja djece.

U Njemačkoj tek svaka deseta žena s djecom mlađom od tri godine radi puno radno vrijeme. Ostale, mada dijelom dobrovoljno, rade skraćeno radno vrijeme ili uopće nisu zaposlene. Kasnije, kada djeca odrastu i kada žele raditi puno radno vrijeme – tržište rada ih neće. To potom znači male mirovine i, ako brak ne potraje, siromaštvo u starosti.

Dvostruko opterećenje žena

Kako je moguće da žene tako loše stoje u jednoj od najbogatijih industrijskih zemalja na svijetu? Odgovor je u suštini jednostavan: zato što je kapitalistu najvažniji profit, kapitalističkoj državi gospodarski rast i zato što vjera ima duboke korijene i značajnu ulogu u društvu.

U eri neoliberalnog kapitalizma, što znači slabljenja države i deregulacije tržišta, koja je počela osamdesetih, tijekom šesnaestogodišnje vladavine demokršćanina Helmuta Kohla, a kojoj su potom socijaldemokrati i zeleni pod kancelarom Gerhardom Schröderom takozvanom „Agendom 2010" širom otvorili vrata, postalo je još jednom jasno kako lako i brzo čovjek može izgubiti prava koja je imao. Radnici i građani su, preko svojih sindikata i parlamentarnih zastupnika, pristali na promjenu Zakona o radu i socijalnoj skrbi radi bolje budućnosti – koja nije došla. U svakom slučaju ne za njih. Radna mjesta postala su nesigurnija, konkurencija za njih surovija, plaće i kupovna moć manji.

Gubitak posla koji je prije te reforme na duže staze značio postepeni pad standarda, odjednom je za mnoge značio klizanje u siromaštvo. Žene su time bile više pogođene od muškaraca jer su i ranije većinom radile na poslovima koji su slabije plaćeni i jer su češće nego muškarci imale skraćeno radno vrijeme – da bi se mogle brinuti o obitelji i domaćinstvu. Tako je prije svega funkcioniralo društvo na zapadu zemlje. Međutim, dolaskom krize, jedna plaća više nije bila dovoljna za izdržavanje obitelji i mnoge žene su pohrlile na tržište rada – da bi se ispostavilo da društvo nema kapaciteta za zbrinjavanje djece, ali i starijih članova obitelji o kojima su se žene do tada brinule. Tako je ovdje nastao izraz – dvostruko opterećenje žena.

Njemačka se mijenja

Ujedinjenjem Njemačke cijela zemlja postala je kapitalistička. Međutim, na istoku zemlje, na teritoriju bivšeg DDR-a, 40 godina socijalizma prilično je temeljno iskorijenilo religiju i njoj svojstvenu tradicionalnu podjelu uloga među spolovima, tako da po statistici od 2011. velika većina stanovništva tog dijela Njemačke ne pripada nijednoj vjeri. Na teritoriju stare Zapadne Njemačke je pak većina religiozna i pripada katoličkoj (jug) ili evangelističkoj (sjever) crkvi. Već po tome što u Katoličkoj crkvi ženama nije dopušteno da budu svećenice, a u evangelističkoj jest, moguće je izvući zaključke o tome kakav je utjecaj žena u društvima u kojima je jedna ili druga vjera dominantna.

Kancelarka je odrasla u DDR-u, u evangeličkoj obitelji. Interesantno je da je Angela Merkel bila prva ministrica za pitanja žena i mladih u ujedinjenoj Njemačkoj, a s istoka zemlje dolazi i sadašnja ministrica pod čiji resor spadaju i žene – članica Socijaldemokratske stranke i od skora evangelistica, Manuela Schwesig. Naravno da nije slučajno što su baš one krenule da polako, ali sigurno mijenjaju Njemačku – ka većim pravima za žene.

Mada je ideja o borbi za prava žena i obilježavanje Dana žena 1908. nastala u SAD-u i potom se raširila po Europi i Rusiji, kao što je to sredinom devedesetih bio slučaj i s Eqaul pay day, čini se da Njemačka pitanje ženske ravnopravnosti posljednjih godina shvaća ozbiljnije od svog uzora. To je dobar znak za budućnost.