Bračna burza u pekinškom parku

Djeca bi trebala studirati u inozemstvu, stvarati karijeru i zarađivati puno novaca. To su konkretne želje i kineskih roditelja, pogotovo ako se, kao što je često slučaj, radi o jedinom djetetu na koje se usredotočuje sva pažnja. Kinezi zato za svoju djecu puno toga žrtvuju: vrijeme, novac, energiju. No, neki idu i korak dalje u svojim naporima. Oni za svoje dijete pokušavaju pronaći odgovarajućeg partnera i zato se ciljano okupljaju na određenim mjestima u gradovima.

Jedan od njih je i gospodin Lin. On je danas stigao prvi, pa sjeda na klupu u pekinškom parku Zhongshan. S njim je i njegov sin, odnosno bolje rečeno samo jedna fotografija i papir na kojem pišu osnovni podaci o njemu. "Moj sin je visok 180 centimetara i star 45 godina, ali izgleda kao da mu je 30", ističe gospodin Lin.

Jedino nedostaje odgovarajuća supruga

Gospodin Lin dolazi svake nedjelje u park. Taj 65-godišnjak je ugledan čovjek u Pekingu, on je naime sveučilišni profesor. I njegov sin može puno ponuditi: živi u Londonu i upravo radi na doktorskoj disertaciji. Jedino što mu još nedostaje je odgovarajuća supruga, pa zato njegov otac pokušava nešto učiniti po tom pitanju.

Dva sata kasnije park je pun ljudi, stazama šeće oko 500 starijih građana Pekinga. Svi oni žele samo najbolje za svoje potomke. Sve su klupe već zauzete, na svakom zidiću stariji ljudi nude svoju djecu, pokazuju papire i fotografije. Jedna žena kaže: "Djeca jednostavno više nemaju vremena za privatni život, mnogi žive u inozemstvu. Svi oni previše rade." Njezina kćer u Sjedinjenim Američkim Državama studira medicinu, no budući suprug ne mora obavezno biti fakultetski obrazovan, kaže majka. Dodaje kako kćer više nema posebno velike zahtjeve.

Djeca nemaju pojma ni o čemu

Većina odrasle djece u stvari nema pojma o tome što njihovi roditelji upravo čine. Ni sin gospodina Lina ne zna ništa o ovome. Zato je diskrecija vrlo važna, kaže gospodin Lin. Objašnjava kako se konkretno odvija "bračno posredovanje": "Najprije razgovaram s roditeljima izabrane kandidatkinje i ako postoji obostrano zanimanje razmjenjujemo telefonske brojeve. Zato ispričam svom sinu da sam slučajno upoznao jednu simpatičnu djevojku koju bi možda jednom mogao nazvati."

Jedna od majki kroz smijeh kaže: "Malo nam je neugodno, ali što se može." Na pitanje o tome koliko je ova metoda pronalaženja odgovarajućeg partnera uspješna, jedna Kineskinja odgovara kako se samo radi o pokušaju, jer o svemu na kraju ipak odlučuje sudbina. Za gospodina Lina stvari se očito dobro razvijaju. U ruci čvrsto drži olovku i malu bilježnicu s novim telefonskim brojevima. Još jedna žena zainteresirano promatra fotografiju njegovog sina, koji stvarno dobro izgleda. Gospodin Lin zadovoljno rezimira: "Da, danas stvarno nije bilo loše."