Brat protiv brata

Komentar Vladimira Müllera

Od ponedjeljka izraelske sigurnosne snage zadržavaju nekoliko desetaka demonstranata da prođu do naselja Gush Katif na jugu Pojasa Gaze. Riječ je o izraelskim ultranacionalistima koji spektakularnim akcijama u posljednjem trenutku žele spriječiti iseljavanje židovskih naselja iz tog područja. Istodobno su se u samoj Gazi ponovno rasplamsale borbe suparničkih palestinskih skupina, prošloga su tjedna u Izraelu u jednom samoubilačkom napadu i od palestinskih kassam raketa ginuli ljudi, a izraelska je vojska nastavila politiku ciljanih ubijanja vodećih ljudi ekstremnih palestinskih grupacija. Na granici prema Pojasu Gaze Izraelci su koncentrirali vojsku koja je spremna umarširati u palestinska područja. To je ozračje u kojem bi 17. kolovoza, kako je planirano, trebalo početi povlačenje Izraelaca iz Gaze. Komentirao je Vladimir Mueller.

Prosvjedi simpatizera židovskih doseljenika na samoj granici prema Pojasu Gaze nisu prerasli u sukob sličan građanskom ratu, čega su se mnogi bojali. Još je samo nekoliko tisuća demonstranata do jutros ostalo u selu koje se nalazi u obruču izraelske vojske. Kod tako snažnih sigurnosnih mjera jedva da se može zamisliti da će protivnici povlačenja ikada stići do cilja koji su si postavili – stambeni blok Gush Katif, gdje bi izrazili solidarnost s doseljenicima koji nisu spremni na dobrovoljno napuštanje svojih domova.

Čak i ako prosvjedi - u kojima sudjeluje veliki broj mladih za koje sve to izgleda kao školski izlet – nisu iskočili iz okvira sličnih manifestacija, činjenica da su sigurnosne snage stavljene u najveći stupanj pripravnosti pokazuje pravi omjer podjela koje vladaju u izraelskom društvu. Prvi puta se izraelski vojnici pripremaju na borbu protiv dijela vlastitoga naroda. Još se nije zapucalo, iako je među demonstrantima već bilo izljeva nasilja i to unatoč svim zaklinjanjima organizatora, doseljeničkog vijeća kako se neće primjenjivati sila.

Premijera Sharona međutim to neće zadržati u njegovim planovima da napusti Gazu. Nije se valjda uzaludno za to borio, mijenjao koalicije i gubio naklonost vlastitih birača. Taj bivši general s tijesnom većinom izraelskog stanovništva iza sebe neće odustati tako kratko prije cilja. Povlačenjem iz Gaze Sharon želi ući u povijest, kao onaj koji je Izraelu zajamčio opstanak. Nekadašnji idol doseljenika došao je do spoznaje da se ne može boriti protiv demografskog faktora u Pojasu Gaze i iz toga crpi svoju snagu.

Pomalo obesnaženo međutim djeluje palestinski predsjednik Mahmud Abbas. Njegova velika zasluga da je radikalne islamističke skupine pokrenuo na primirje s Izraelcima održala se jedva pet mjeseci. Izraelci se već odavno rugaju da je slabić. Abbas je stalno odbijao razoružati militantne Palestince, a sada je i sam potvrdio svoju slabost: pokušaji njegove policije da spriječi aktiviste Hamasa i Islamskoga džihada da ispaljuju granate i rakete na izraelsko područje ovih su dana doveli do oružanog sukoba s nekoliko mrtvih. I nije Abbas isposlovao da Hamas produži primirje s Izraelom. Učinili su to egipatski posrednici.

Pri tom je Hamas zacijelo promijenio način ophođenja s izraelskim povlačenjem: Ispaljivanje granata i raketa na izraelska područja trebalo je demonstrirati vojnu snagu, kako bi se kasnije izraelsko napuštanje Pojasa Gaze slavilo kao pobjeda. Nakon obnovljenog primirja Hamas se želi politički pozicionirati, kao da ionako popularnim islamistima u Gazi žele reći: samo s nama i to kao najjačom snagom moći će se vladati ovim područjem nakon povlačenja.

Mahmud Abbas će morati nešto smisliti kako bi popravio image i ponovno zadobio izgubljeno povjerenje, a preuzimanje Pojasa Gaze za to mu nudi najbolju priliku.

Kod Sharona je pak već sada jasno da će s obzirom na omjer prosvjeda zbog Gaze još jednostavnije nego do sada moći argumentirati kako svoj vlastiti narod ne može uvjeriti da prihvati daljnje povlačenje doseljenika iz Zapadnog Jordana.