Brdo filmova na Motovunskom festivalu

Oni već gotovo jedno desetljeće „dovlače“ brdo filmova na to pitoreskno istarsko brdo. Od 23. do 27. srpnja odrzan je 9. Motovun Film Festival koji je - iako relativno kratkog "staža" , već ostvario kultni status. Izmedju 30-ak filmova u glavnoj konkurenciji žiri na čelu sa slavnim mađarskim redateljem Istvanom Szaboom kao najboljem je „Zlatni propeler“ dodijelio izraelskom filmu „Drago blato“.

Dobro dosli na brdo filmova! – tim riječima su organizatori festivala pozivali i pozdravljali motovunsku publiku pametno iskoristivši potencijal igre riječi koji Motovun nudi svojim geografskim smještajem. A ova metafora nije umjetno navučena – Motovun je stvarno usred oblaka i na njemu se stvarno ove godine moglo vidjeti brdo filmova. Od onih jutarnjih projekcija u zatvorenim kinima koje su počinjale u 10 ujutro, preko popodnevnih u malim i još manjim kinima, do večernjih na glavnom trgu pod zvjezdanim nebom – u 5 dana ukupno njih 60-ak.

A kada bi završio taj službeni dio programa – uglavnom filmovima iz sporednog programa retrospektive japanskog horora, počeo bi party – u jedan, dva u noći – s Tamarom Obrovac, Vojvodjanskim tamburasima i Letom 3…

Motovun - nekad i sada

I ovaj, kao i svi ostali veliki i mali festivali na svijetu, sprema se čitavu godinu. Rajko Grlić od početka, a od prije par godina i Jurica Pavičić, gledaju filmove i biraju ih za motovunski festival. Kada je Motovun 1999. krenuo, u Hrvatskoj nije postojalo niti jedno multipleks kino, niti jedan međunarodni filmski festival, a uopće mu je jedina konkurencija bila Pula. Tada je Motovun imao i snažan politički pečat. Izbor za Motovun je bio protiv Pule, protiv desnog, za više demokracije, tolerantnije i otvorenije društvo. Danas to više, srećom, nije potrebno. Hrvatska je dobila još 7-8 festivala – puno njih rade upravo ljudi koji su nekada pokrenuli motovunski, kako bi Jurica Pavičić rekao: okolina se „motovunizirala“.

Na ovogodisnjem festivalu moglo vidjeti samo nekoliko naslova poznatih široj publici – prije svega dva kandidata za Oscara u kategoriji stranog filma: „Panov labirint“ meksičkog redatleja Gullerma del Tora i danski „Nakon vjenčanja“.

Film koji je dobio glavnu nagradu, „Drago blato“, autobiografska priča izraelskog Drora Shaula bešpostedna je kritika kibuca koja je podijelila izraelsku javnost. Topao je to, gledljiv i dirljiv film za koji je stvarno šteta da ga neće vidjeti i šira publika jer doista nije jedan od onih hermetičnih, teških art-filmova.

Druga novost na ovogodišnjem Motovunu je jačanje regionalnog programa i predstavljanje kinematografije zemlje-partnera, ove godine Vojvodine. „More koje je nekada oplahivalo Motovun i preplavljivalo Vojvodinu naša je zajednička prošslost“, tvrdi umjetnički direktor festivala Rajko Grlić i tom zajedničkom prošlošću te vjerom u zajedničko iskustvo u budućnosti opravdava ovaj izbor.

Više je - bolje

Tim geslom su se ove godine vodili organizatori Motovuna šireći ovogodišnji program – i sadržajno i kvantitativno.

40 000 ljudi ove je godine u pet dana posjetilo filmsku autonomnu pokrajinu Motovun u kojem u izvanfestivalskim vremenima živi svega 600 duša. To je najbolji dokaz da organizatori festivala imaju uspješan koncept koji publika zna prepoznati.

Sve više je i među filmašima na festivalu i među publikom, stranih gostiju. čuje se sve više stranih jezika i vidi sve više stranih registracija i direktor Mirković ne krije da bi bio sretan kad bi Motovun dobilo svoje mjesto na filmskoj festivalskoj karti Europe.