Bregović razočaran Zapadom

DW: Gospodine Bregović, kažete da ste s Balkana, ali sebe ne nazivate Srbinom ili Bosancem.

Bregović: To je zato što nisam dovoljno Srbin da bih bio Srbin, niti sam dovoljno Hrvat da bih bio Hrvat, a niti dovoljno Bosanac da bih bio Bosanac. Ja potječem iz jako mješovite obitelji, a ovo je više moj emotivni izbor nego etnički. Znate, kad izgubite domovinu, razumijete da vaša domovina nije nekakav zemljopisni ili politički teritorij, već je samo emotivni. Tako je moj emotivni teritorij ovaj teritorij ovdje, nije važno što moram pokazati svoju putovnicu nekoliko puta.

DW: Surađujete s glazbenicima iz romske zajednice. Zašto?

Ako ste glazbenik u tom dijelu svijeta, ona radite ciganski posao, to je tako. Sjećam se kad je moj otac bio pukovnik u jugoslovenskoj vojsci i ja sam donio kući svoj prvi honorar s tezge, on mi je rekao: „Nećeš raditi ovaj ciganski posao!“ Ali ja se ipak smatram jednim od njih.

DW: Što je onda „Cigan“ za Vas?

Za mene to ima istu metaforičku vrijednost kao kauboj. To je netko tko nema istu gravitaciju s drugima. I onda, znate, postoje mnoge moderne stvari koje su vrlo „ciganske“. Misliti o sadašnjosti i na danas, a ne na jučer ili na sutra - to je ciganska ideja. Ciganska je i ideja odlaska na odmor u srpnju ili kolovozu. Odjednom svi postaju Cigani na mjesec dana. U svakom od nas postoji Cigan koji čeka da ispliva na površinu ponekad.

Položaj Roma je vrlo problematičan, naročito na Balkanu ali i u novim članicama EU-a kao što su Rumunija i Bugarska.

Čak i u Francuskoj i Italiji.

Vi radite s nijima i smatrate se jednim od njih. Što radite da biste  pomogli Romima?

Nedavno smo u Srbiji vodili kampanju da bismo uvjerili Rome da izađu na izbore. Ovo je bila važna i velika kampanja, jer ako oni ne glasuju neće imati svog predstavnika. Moj zadnji album je zapravo reakcija na tu situaciju. To je bila posveta talentiranim Ciganima koji su ostavili duboke tragove u ovoj kulturi. Mislim da nismo daleko od trenutka u kojem ćemo reći: „Cigani, ostavili ste tragove u ovoj kulturi.“ Čak se govori da je Elvis Presley imao ciganske krvi u sebi, Charlie Chaplin također, majka Tereza je isto bila Ciganka.

Ja nas samo želim potsjetiti da Cigani nisu nešto što se treba izbaciti iz zemlje, jer ih nazivate „Ciganima“. Kao goste na svom albumu sam pozvao neke Cigane za koje smatram da su ostavili traga u popularnoj kulturi i neke mlađe za koje mislim da će ga tek ostaviti - od generacije Gipsy Kings-a do Gogol Bordella.  Moj album samo želi „nazdraviti“ tim talentima koji su inspirirali mnoge skladatelje, uključujući mene, ali želi „nazdraviti“ i velikim skladateljima koji su posvetili svoj život talentu Cigana.

Imate veliku bazu poklonika diljem svijeta i surađivali ste s mnogim umjetnicima po cijelom svijetu. Jeste li imali ikakve sukobe s ljudima iz zapadne Europe?Jeste li uspjeli inspirirati ljude vašom glazbom, da promjene svoje stajalište u odnosu na romske zajednice?

Rasisti vam nikad neće otvoreno reći da su rasisti. Nikad nisam ni sa kim ušao u ozbiljnu raspravu o Romima. Ali, naravno, vidim što se u Europi događa. Naročito me iznenadila Francuska. Znate, ja sam iz Sarajeva i 1991. sam morao napustiti dom zbog rata. Pa je moj prirodni izbor bio Pariz. Francuska ima povijest primanja prognanika, umjetnika iz Rusije, Skandinavije, slikara iz Španjolske. To je tako duga povijest ljudi koji su tragali za utočištem u tako civiliziranoj zemlji, koja je uvijek vođena europskim idejama. Sad oni izbacuju Rome. Ili Italija, s tako dugom povjesti siromaštva, oni znaju kako je to biti siromašan. Ali oni ipak izbacuju Rome. Ja sam iz komunističkih vremena i zapadnjačke ideje su uvijek bile moje ideje vodilje, i sad sam poprilično razočaran.

Biste li sad svirali u Francuskoj ili Italiji?

Ništa mi ne koristi što ne bih svirao. Mnogo je bolje ako svojim albumom mogu privući pažnju, jer na albumu mi gostuju ljudi koji su poznati: Gipsy Kings, Gogol Bordello i Florin Salan su sjajni glazbenici. Moja je poruka: „To su Cigani koje želite izbaciti.“

U svojoj glazbi, Goran Bregović mješa ciganske zvuke sa tradicionalnim narodnim melodijama iz različitih balkanskih područja. Rođen u Sarajevu 1950.,  sada živi u Beogradu i Parizu i sa svojim Orkestrom za svadbe i pogrebe svira po cijelom svijetu.