Bruxelles je zabrinut

Europska Unija izražava svoju duboku zabrinutost zbog nedemokratskih zbivanja u Bjelorusiji, Unija je vrlo zabrinuta zbog eventualnih iranskih planova s nuklearnim oružjem, Bruxelles je zabrinut zbog pobjede Hamasa u palestinskim područjima, to su samo tri primjera gdje Europska Unija rutinirano izražava svoju zabrinutost.
Još samo nedostaje da povjerenica za vanjske polsove Benita Ferrero-Waldner izrazi svoju zabrinutost zbog toga što stalno mora izražavati duboku zabrinutost.
No, šalu na stranu. Trenutno, koliko god da u Uniji postoji visoki stupanj zabrinutosti, toliko nije sposobna ukloniti uzroke svoje zabrinutosti. Upravo u krizinim situacijama, kao na Bliskom istoku, u Iranu ili sada u Bjeloruiji – dolazi do izražaja vanjskopolitička nemoć Bruxellesa. Kao Europljani trebali bismo biti zabrinuti što Europska unija nije sposobna učiniti ništa drugo osim izražavati svoju zabrinutost.
Da se Unija na pozornici svjetske politike ponaša kao tigar od papira - ima svoje posljedice i na vanjskom, ali i na unutarnjem polju. Prema vani Europsku se uniju kao globalnog igrača uzima isto toliko ozbiljno kao Vatikan za nuklearnu silu, a prema unutra takva situacija dovodi samo do još većih sumnji europskih građana.
Za takvo nezadovoljavajuće stanje nisu naravno krivi ni Europska unija niti Bruxelles, već nacionalne vlade zemalja članica koje u velikoj većini ne žele Uniji prepustiti svoju vanjsku, a kamoli vojnopolitičku suverenost.
Činjenica da EU nije u stanju učiniti više osim da niže priopćenja o svojoj zabrinutosti izraz je nemoći koju proizvode zemlje članice. Može se pretpostaviti da možda upravo to želi i većina europskih građana. Veliki otpor protiv europskog ustava kreće se upravo u pravcu odbijanja zajedničke vanjske politike.
To nije mudra pozicija, no u demokraciji je to moguće. No, daleko od bilo kakve logike je da se, s jedne strane, odbacuje prebacivanje suverenosti na Bruxelles, a s druge strane, iznose se kritike da Bruxelles nema ništa osim svoje zabrintosti.
Ima onih koji priželjkuju da ovakvo stanje u Uniji potraje – posebno ako se radi o vođama Hamasa, bjeloruskim diktatorima ili iranskim inženjerima koji pripremaju atomsku bombu.